Matko Laginja
Laginja, Matko, hrvatski političar (Klana, kraj Kastva, 10. VIII. 1852 – Zagreb, 18. III. 1930). Doktorirao pravo u Grazu (1885). U Istri se zajedno s pravaškim političarima V. Spinčićem i M. Mandićem odlučno suprotstavljao talijanskom nacionalizmu. Godine 1882. urednik glasila Naša sloga. Od 1883. do 1914. sudjelovao u radu Pokrajinskoga sabora Istre; 1891–1901. i 1907–18. zastupnik u bečkom Carevinskom vijeću; jedan od utemeljitelja Istarske posujilnice (1891) i Gospodarske sveze za Istru (1903). Predsjednik Starčevićeve Stranke prava 1917–18, povjerenik za Istru u Narodnom vijeću u Zagrebu 1918−19. Član Privremenoga narodnog predstavništva (1919–20), Zakonodavne narodne skupštine i ban Hrvatske i Slavonije (1920). Poslije sklapanja Rapallskog ugovora (1920) predsjednik Narodnoga kluba (1920–22) i Hrvatske zajednice. Povodom nametanja Vidovdanskog ustava 1921. istupio iz Ustavotvornog odbora. Proučavao istarsku povijesnu i kulturnu baštinu. Važnija djela: Kastav: grad i obćina (1883), Književna djela i rasprave (1983), Znanstvena i književna djela (2003) i dr.