Teodozije I.
Teodozije I. (zvan Veliki, lat. Flavius Theodosius), rim. car (Cauca, Španjolska, 11. I. 347 – Milano, 17. I. 395). Sin vojskovođe Teodozija; pratio oca u voj. pohodima, istaknuo se u ratovima u Maloj Aziji (374). Car Gracijan pozvao ga je na carski dvor 378; porazio Sarmate u Panoniji. U Sirmiju proglašen za augusta (sucara) u ist. dijelu Carstva (379). Spriječio prodore Ist. i Zap. Gota na Dunavu. Nakon ubojstva cara Gracijana (383), dao sinu Arkadiju naslov augusta. Istodobno je bio prisiljen priznati uzurpatora Maksima za cara u Britaniji, Galiji i Hispaniji, iako je priznavao vlast Valentinijana II. u ostalim provincijama na Zapadu. God. 387. porazio Maksima i 388. smaknuo ga u Akvileji, a nakon smrti Valentinijana II. porazio uzurpatore Eugenija i Arbogasta (394); tada je posljednji put u povijesti Rim. Carstvo ponovno bilo jedinstveno. Kršćanstvo proglasio jedinom drž. vjerom, zabranio pogansku kultove (391). Nakon njegove smrti vlast su preuzeli sinovi – Honorije na Zapadu, a Arkadije na Istoku.