Lagrange, Joseph-Louis (pravim imenom i prezimenom Giuseppe Lodovico Lagrangia), talijanski i francuski matematičar i astronom (Torino, 25. I. 1736 – Pariz, 10. IV. 1813). Profesor na Artiljerijskoj školi u Torinu (od 1758. Torinska akademija znanosti). Na poziv Fridrika Velikog nasljeđuje poznatog matematičara L. Eulera na Berlinskoj akademiji (1766–87), a nakon toga odlazi na Akademiju znanosti u Pariz. Godine 1760. stekao ugled jednog od najvećih matematičara Europe. Njegovo je fundamentalno djelo Analitička mehanika (1788) koja sumira rezultate u mehanici poslije Newtona na osnovi Lagrangeova varijacijskog računa, to jest gibanje tijela određuje se minimizacijom funkcije (takozvana Lagrangeova funkcija). Uspostavio strogu analitičku teoriju čvrstih tijela tekućina udaljavajući se od euklidske tradicije (u njegovu djelu nema nijednoga dijagrama). Pridonio i → teoriji brojeva i teoriji algebarskih jednadžbi, uveo naziv i oznaku za derivaciju, a mnogi teoremi i pojmovi u matematici i fizici nose njegovo ime. U astronomiji riješio problem triju tijela otkrivši Lagrangeove ili → libracijske točke.