laik (grč. preko lat.) 1. Vjernik svjetovnjak koji ne pripada svećenstvu. Naziv postoji od ranokršć. vremena. U sr. vijeku Zap. crkva borila se protiv tzv. laičke investiture, prava da knezovi i kraljevi postavljaju biskupe i opate. U XIX. st. u katolicizmu dolazi do zamaha laikata i do osnivanja mnogih laičkih udruga (katolički pokret). II. vatikanski sabor naglašava zajedničku ulogu laika i klera, osobito u apostolatu. 2. pren Nestručnjak, neupućena osoba, čovjek bez znanja o čemu.