laser (akr. od engl. Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation – pojačavač svjetlosti s pomoću stimulirane emisije zračenja), uređaj za stvaranje i pojačavanje vrlo uskih, jakih i koherentnih (iste valne duljine) snopova svjetlosti ultraljubičastog ili infracrvenog zračenja koji se prostiru u velike udaljenosti bez rasipanja, tj. koji su fokusirani tako da stvaraju vrlo veliku gustoću energije. Izvor laserskih zraka može biti čvrsta, tekuća ili plinovita tvar. Atomi se pobude do viših energetskih stanja. Foton zračenja odaslan iz pobuđenog atoma stimulira emisiju drugog fotona iste frekvencije i tako se dalje stimulira emisija fotona čiji se broj vrlo brzo umnaža stvarajući uzak, koherentan, monokromatski snop. Intenziteti snopa su oko 108 W/cm2. Prvi l. načinjen je 1960. Laseri se upotrebljavaju u mnogim područjima znanstv. istraživanja, u medicini, os. u kirurgiji (laserska kirurgija), tehnici (rezanje, bušenje, zavarivanje, fina površinska obrada), telekomunikacijama, holografiji, voj. svrhe (daljinomjeri), zabavnoj elektronici (čitači digitaliziranih zapisa) itd.