 |
|
| Službeni naziv: | Republika Litva, Lietuvos Respublika |
| Površina: | 65 301 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 3 469 000 (53 stanovnika/km2); 67% gradsko |
| Glavni grad | Vilnius, 542 400 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 10 okruga (apskritys) |
| Službeni jezik | litavski (litvanski) |
| Valuta | EURO = 100 centa |
Litva, država u sjevernoj Europi, uz istočne obale Baltičkog mora; graniči s Letonijom na sjeveru, Bjelorusijom na jugoistoku i jugu, te Poljskom i rus. eksklavom Kaliningradskom oblasti na jugozapadu; na zapadu izlazi na Baltičko more, ima 108 km morske obale.
Prirodna obilježja
Vilnius
Kaunas
dvorac Trakų na jezeru Galvė
Litva se nalazi u zap. dijelu Istočnoeur. nizine, uz obalu Baltičkoga mora. Iako se gotovo cjelokupni teritorij nalazi ispod 200 m n.m., to nije potpuno jednolična ravnica. Blago valovit reljef koji prevladava oblikovan je tijekom i nakon ledenog doba u debelim nanosima morenskog materijala, pa se u krajoliku izmjenjuju pobrđa različita pružanja s dolinama, ravnicama, močvarama, tresetištima i jezerima. Od Z prema I mogu se izdvojiti četiri gl. reljefna područja. Na Z, uz obalu Baltičkoga mora pruža se 15–20 km široka priobalna nizina Pajűrio. Prema I prelazi u Žemaičių Aukštuma, morensko pobrđe visoko oko 200 m (Medvegalio kalnis, 235 m), raščlanjeno mnogobrojnim vodenim tokovima. Dalje prema I nastavlja se Srednjolitavska nizina. Pruža se preko cijele zemlje u smjeru S–J, ugl. je prekrivena ilovasto-glinovitim sedimentima s mnogobrojnim kamenim gromadama zaostalima iz ledenog doba. U sred. dijelu nešto je sužena (o. 90 km), a u juž. dijelu kroz dolinu r. Nemunas povezana s priobalnom nizinom. Prema I i JI nizina prelazi u Baltičko pobrđe, reljefno vrlo dinamičan kraj, u kojem se između morenskih brežuljaka nalaze mnoga jezera i tresetišta. U sjev. dijelu pobrđe Švenčioniu doseže 288 m visine, a prema J prevladava pješčana ravnica u koju na krajnjem JI dopiru ogranci morenske uzvisine Ašmjanskog pobrđa (većinom u Bjelorusiji). Tu je i najviša točka Litve, Jozapinés kalnas (294 m). Obala Baltičkoga mora niska je i pjeskovita, s mnogim dinama od svijetla pijeska koje se pružaju od letonske granice na J, sve do Klaipėde. Tu počinje o. 100 km dug pješčani prud Kuršių neringos (Kurska kosa), koji gotovo potpuno zatvara ulaz u Kuršių užurekis (Kurski zaljev), praktički plitku lagunu. Prevladava umjerena kontinentska klima u kojoj se dosta osjećaju maritimni utjecaji Atlantskog oceana s jedne, i kontinentski euroazijski s druge strane. Povremeno su mogući i prodori hladnih arktičkih zračnih masa. Sr. siječanjska temp. je od -3 °C na Z, uz obalu do -6 °C na I zemlje, a sr. srpanjska od 17 °C na Z do 18 °C na I, iako dnevne temp. mogu biti znatno više. Padalina ima o. 800 mm u priobalju, u pobrđu Žemaičių i više od 900 mm, prema I se postupno smanjuju. U najvećem dijelu zemlje padalinski maksimum je u ljeto, osim u priobalju gdje je u ranu jesen. U priobalju prevladavaju crnogorične šume s grmljem i travnjacima koji prekrivaju dine. U unutrašnjosti, u nižim i močvarnim područjima, ima listopadnih šuma (breza, joha, topola, hrast), a u ist. dijelovima ponovno crnogorica, najviše smreka. Pošumljeno je nešto više od četvrtine površine zemlje. Riječna mreža je gusta i dobro razvijena, a sve rijeke pripadaju slijevu Baltičkog mora. Najveća je Nemunas (Njemen, njem. Memel), u Litvu ulazi na J zemlje, teče na S do Kaunasa, a zatim na Z, dijelom čini granicu s Kaliningradskom oblasti (Rusija), ulijeva se u Kurski zaljev. Najveći su joj pritoci Merkys, Neris (i pritok Šventjoli), Nevežis, Dubysa, Jūra i Minija. U sjev. dijelu zemlje teku Mūša, Venta i njezin pritok Virvyčia i dr. Jezera su mnogobrojna, više od 3000, većinom glacijalnog postanka, a najviše ih je na JI zemlje u Baltičkome pobrđu. Na S i Z brojnija su tresetišta i močvare, a mnoge su irigacijskim radovima isušene.
Stanovništvo
Među pribaltičkim državama Litva je etnički najhomogenija, budući da u doba SSSR-a imigracija Rusa i ostalih Slavena nije bila tako intenzivna kao u druge zemlje. Litavci čine o. 85% st., udio Rusa uoči osamostaljenja nije prešao 10%, većinom su živjeli u gradovima, a danas ih je malo više od 6%, čime zaostaju za Poljacima (6,7%). Ostale manjine su Bjelorusi, Ukrajinci i dr. Služb. jezik je litavski (litvanski), pripada baltičkoj skupini indoeur. porodice, a piše se latinicom. Dosta se koristi i ruski koji je 50 g. bio službeni, te jezici drugih manjina. Gustoća st. je nešto viša od 50 st./km2 i dosta je ravnomjerna diljem zemlje. Nešto je manja na JZ, krajnjem J i SI, a najveća u juž. dijelu Srednjolitavske nizine. U gradovima živi više od 2/3 st., a urbani sustav pravilniji je nego u većini istočnoeur. zemalja. Gl. grad Vilnius najveći je s 542 400 st., slijede Kaunas (374 600), Klaipėda (192 300), Šiauliai (130 600), Panevežys (117 400), Alytus (70 700) i dr. Porast broja st. vrlo je spor, oko 1 ‰/god. (prosj. 1980–2002), što je ipak povoljnije nego u drugim pribaltičkim zemljama. To je i posljedica manjeg udjela Rusa, pa je manja bila i emigracija nakon osamostaljenja Litve. Ipak, od 1990. broj st. je smanjen za o. 200 000, dijelom zbog iseljavanja, a dijelom zbog prir. pada st. Stopa rodnosti kreće se o. 9‰, a smrtnosti 12–13‰. To se odražava i na dobnu strukturu: udio mlađih od 15 g. je 17% (i smanjuje se), a starijih od 65 g. 15% (i povećava se). Medijalna starost je 37 g., a očekivano trajanje života 73 g. U vjerskoj strukturi s gotovo 80% prevladavaju katolici, od ostalih najviše je pripadnika Rus. pravosl. crkve, različitih protest. zajednica, nešto židova. Nepismenih gotovo nema. Obvezno osnovno školovanje traje 9 godina i besplatno je, kao i srednje. Sveučilišta su u Vilniusu i Kaunasu.
Gospodarstvo
Litavsko gospodarstvo prošlo je evoluciju sličnu drugim pribaltičkim državama. Nekadašnja agrarna zemlja, nakon priključenja SSSR-u doživjela je snažnu industrijalizaciju, a poljoprivreda je kolektivizirana. Centralno upravljano gospodarstvo u kojem nije bilo kompeticije potisnulo je poduzetnički duh i uzrokovalo nisku produktivnost. Nakon osamostaljenja nastupili su tranzicijski problemi. Tehnologija je bila zastarjela, nedostajalo je stručnjaka za vođenje poduzeća u uvjetima tržišnoga gospodarstva, industr. proizvodi svojom kvalitetom i dizajnom nisu mogli naći tržište na Zapadu. Nastupila je gosp. depresija i povećala se nezaposlenost. Ipak, privatizacija gospodarstva (koja je u skromnu opsegu počela još potkraj 1980-ih), otvorenost stranim ulaganjima (najviše SAD, Danska i Švedska) te postupna preorijentacija na zap. tržišta rezultirali su zaustavljanjem negativnih trendova i u drugoj pol. 1990-ih počinje gosp. rast. L. je od 2004. članica EU-a. Nezaposlenost je još dosta visoka, ali gosp. rast posljednjih je godina i veći od 5%, a inflacija niska. Od država nastalih raspadom SSSR-a samo Estonija ima viši BNP po stanovniku. Poljoprivreda je važan sektor gospodarstva jer angažira znatan udio radne snage. U sklopu privatizacije velika su gospodarstva rascjepkana pri čemu su mnoga nova premala za ekon. tržišnu proizvodnju, a zbog nedovoljne mehanizacije znatan je udio ljudskog rada. Stočarstvo je najvažniji sektor poljoprivrede, posebice uzgoj goveda (meso i mlijeko) i svinja. U ratarstvu se ističe proizvodnja krmnog bilja, žitarica (raž, ječam), krumpira i drugog povrća te šećerne repe i lana. Rudna bogatstva su oskudna, najvažnije su sirovine koje se koriste u građevinarstvu i ind. građev. materijala (vapnenac, šljunak i kvarcni pijesak, glina, gips). Ima nešto fosfata, sulfata, jantara. Nalazišta nafte i plina su skromna i nedostatna, koristi se treset, a iskorištava se i hidroenergija. Više od 3/4 el. energije dobiva se u nuklearnoj elektrani na SI zemlje, a el. struja se izvozi. Ind. je raznovrsna. Najvažnije grane su prehr., građev., petrokem. (jedina rafinerija u pribaltičkim državama), tekst., proizvodnja el. i elektron. uređaja, strojarska ind. i brodogradnja. Od sred. 1990-ih brzo se razvija turizam, slično kao i u drugim pribaltičkim zemljama koje su postale novo odredište; Litvu posjeti oko 1,5 mil. stranaca, a taj broj brzo raste. Gl. odredišta su gradovi i nac. parkovi. Uvoz je i dalje veći od izvoza. Najviše se uvoze mineralne sirovine (uključivo nafta i plin), strojevi, el. uređaji i oprema, vozila, kem. i tekst. proizvodi. Gl. partneri su Rusija, Njemačka, Poljska, Italija. Izvoze se naftni derivati, tekstil i odjeća, različiti strojevi, drvo i drvni proizvodi, prehr. proizvodi, najviše u Švicarsku, Rusiju, Njemačku, Vel. Britaniju, Letoniju. Prom. mreža dobro je razvijena, veliku ulogu još ima želj. promet, ali stupanj automobilizacije brzo se povećava. U uvozu energenata važan je cjevovodni promet. Gl. luka je Klaipėda, sa zaleđem u Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini; intenzivan je trajektni promet s drugim zemljama na Baltiku. Gl. zračna luka je u Vilniusu. Preko Litve vode veze Rusije s Kaliningradskom oblasti.
BNP (2002): 12,73 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 7%, industrija 31%, usluge 62%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 17%, industrija 27%, usluge 56%
Nezaposlenih (2003): 12,7%
Inflacija (1990–2001): 63,3% (2003: -1,2%)
Realan rast gospodarstva (2001–2002): -0,9%
Uvoz (2003): 10,55 mlrd. USD
Izvoz (2003): 7,77 mlrd. USD
BNP (2002): 12,73 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 7%, industrija 31%, usluge 62%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 17%, industrija 27%, usluge 56%
Nezaposlenih (2003): 12,7%
Inflacija (1990–2001): 63,3% (2003: -1,2%)
Realan rast gospodarstva (2001–2002): -0,9%
Uvoz (2003): 10,55 mlrd. USD
Izvoz (2003): 7,77 mlrd. USD
Povijest
Brdo križeva, Šiaulių
Litavska država nastala je sredinom XIII. stoljeća kada su se razna litavska plemena ujedinila pod vodstvom → Mindaugasa. Njegovi nasljednici vladali su Litvom kao veliki vojvode pa se i država nazivala Velikim vojvodstvom Litva. U XIV. stoljeću litavski veliki vojvoda → Gedimin uspješnom vojnom politikom proširio je granice Litve tako da je stvoreno veliko gospodstvo koje je dominiralo većim dijelom istočne Europe sve do XVI. stoljeća. Godine 1386. litavski veliki vojvode postali su i kraljevi Poljske. Sljedeća četiri stoljeća te će dvije države dijeliti povijesnu sudbinu. Litva se 1569. ujedinila s Poljskom u takozvanu Lublinsku uniju. Otada je Litva bila podređena jedinica unutar poljsko-litavske državne tvorevine. Tako je ostalo sve do tzv. Treće podjele Poljske 1795, kada je veći dio L. pripao Rus. Carstvu, kojemu je 1815. pripojeno i područje na lijevoj obali Njemena (osim Klaipėde). U razdoblju od 1864. do 1905. u L. se intenzivno provodio proces rusifikacije lit. stanovništva. Ipak, na poč. XX. st. došlo je do procvata lit. nac. osjećaja što je rezultiralo, u vrijeme dok je L. bila pod okupacijom Njem. Carstva (1918), proglašenjem nezavisne Litavske Republike, koja je odmah ušla u rat sa sovj. Rusijom. Nakon velikih voj. sukoba između rus. boljševičke armije, polj. i lit. vojnih postrojba, L. je, kao nezavisna država, u srpnju 1920. u Moskvi potpisala mirovni sporazum sa Sovj. Savezom. God. 1922. međunar. položaj L. je učvršćen jer su je kao nezavisnu državu priznale najutjecajnije svj. države. L. je bila u sukobu s Njemačkom zbog Memela, koji je L. zaposjela 1923. L. se sukobila i s Poljskom zbog Vilniusa koji je zauzela polj. vojska 1920. U razdoblju do 1926. L. je bila demokr. država u kojoj su redovito održavani parlamentarni izbori. No 1926. u L. je izvršen voj. puč koji je djelomično dokinuo demokr. načela. Odmah nakon poč. II. svj. rata (1939) Memel je zaposjela nacist. Njemačka, a paktom između Hitlera i Staljina iz 1939. L. je ušla u sovj. interesnu sferu. Sporazumom o uzajamnoj pomoći sa SSSR-om, od 3. listopada 1939, u Vilniusu (koji je vraćen Litvi) smješten je sovj. voj. garnizon. U lipnju 1940. SSSR je ultimativno zatražio od L. osnivanje nove lit. vlade koja je imala biti prijateljska Sovj. Savezu. Odmah nakon toga sovj. je vojska ušla u L. i okupirala je pa je lit. vlada bila prinuđena pristati na osnivanje Litavske SSR kao sav. jedinice u sastavu SSSR-a. U razdoblju od 1941. do 1944. L. je bila pod okupacijom nacist. Njemačke. God. 1944. ponovno ju je zauzela sovj. vojska i priključila SSSR-u. Započeo je proces nacionalizacije priv. imovine i kolektivizacije. Tek je dolaskom M. Gorbačova na čelo sovj. KP sred. 1980-ih započela liberalizacija sovj. režima u svim republikama SSSR-a, pa tako i u Litvi. Nakon gotovo polustoljetne sovj. vlasti, u Litvi su u listopadu 1988. izbile masovne demonstracije s temeljnim zahtjevom za nezavisnost. Politička struja okupljena u Nacionalnom pokretu Sajudis dobila je većinu u litavskom parlamentu (predsjednik → Vytautas Landsbergis). Dana 11. III. 1990. parlament je proglasio nezavisnost Litve. Moskva je odgovorila blokadom, ali je 1991. ipak bila prinuđena priznati nezavisnost ove baltičke države. Ruska vojska sporazumno se povukla do 1993. Predsjednikom republike postao je V. Landsbergis (1990–92). Na predsjedničkim izborima potkraj 1992. pobijedio je → Algirdas Brazauskas i na dužnosti predsjednika ostao je do kraja mandata 1998. kada je otišao u mirovinu. Od 1998. predsjednik je Valdas Adamkus (dva mandata, do 2009), a na predsjedničkim izborima 2009. Litva je dobila svoju prvu predsjednicu Daliju Grybauskaitė. Od 2004. Litva je članica Europske unije i NATO-a.