 |
|
| Službeni naziv: | Republika Liberija, Republic of Liberia |
| Površina: | 97 754 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 3 295 000 (34 stanovnika/km2); 45% gradsko |
| Glavni grad | Monrovia, 939 500 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 13 provincija (county) |
| Službeni jezik | engleski |
| Valuta | liberijski dolar = 100 centa |
Liberija, država u zap. Africi, uz Atlantski ocean; graniči sa Sijera Leoneom na SZ, Gvinejom na S i Obalom Bjelokosti: na JZ široko izlazi na Atlantski ocean. Ima 579 km morske obale.
Prirodna obilježja
Monrovia, ulica
Robertsport, obala u okolici
Smještena je u zap. Africi uz obalu Atlantskog oceana. Obala je slabo razvedena, niska i teško dostupna, močvarna s vegetacijom mangrova i pješčanim dinama koje zatvaraju lagune. U prirodnogeografskom smislu od obale prema unutrašnjosti mogu se izdvojiti četiri sukcesivne cjeline. Duž obale pruža se razmjerno uska (do 40 km) priobalna nizina. Niska je i zaravnjena, pretežno pjeskovita i mjestimično močvarna, na samo nekoliko mjesta prekidaju je niske uzvisine: rt Mount na SZ, rt Mesurado kraj Monrovije i rt Palmas na krajnjem JI. Prema unutrašnjosti, usporedno s nizinom, pruža se 30-ak km široka zona pobrđa ugl. visokih do 100 m, tek mjestimično do 150 m, ocjeditih i povoljnih za poljodjelstvo. Dalje prema unutrašnjosti kroz nekoliko izraženih stepenica postupno se uzdiže plato građen od starih kristalinskih stijena. To je široko, pretežno uravnjeno područje na vis. 200–400 m, dosta raščlanjeno vodenim tokovima, a iz njega se uzdižu osamljene uzvisine, većinom 500–700 m (Bomi, Bong, Niete). Posljedna cjelina nalazi se na sjev. i sjeveroist. pograničnom području kamo dopiru ogranci Gvinejskog visočja. Na S je Wologizi (1350 m), a na SI gorje Nimba u kojem je Wuteve, s 1380 m najviši vrh zemlje. Klima je trop., vruća i vlažna, s ujednačenim temp. tijekom cijele godine (ugl. 24–27 °C) i jednim umjereno izraženim sušnijim razdobljem od prosinca do travnja, kada su sparine blaže, a noći svježije. Ono se jače osjeća u sjev. i sjeveroist. unutrašnjosti kamo dopiru sjeveroist. pasati (harmatan). Najviše padalina ima u priobalju, od 2500 mm na JI do blizu 5000 mm na SZ; u unutrašnjosti većinom do 2000 mm, a u gorju Nimba do 3000 mm. Prir. vegetacija u većem dijelu zemlje bila je trop. prašuma s obiljem biljnih vrsta među kojima su i one komercijalno vrijedne (mahagonij, tikovina i dr.). U riječnim dolinama i priobalnoj nizini rašireni su travnjaci, a na obali močvarne šume mangrova. Šume pokrivaju oko pol. površine zemlje jer su mnoge iskrčene, među ostalima i za nasade kaučukovca. Riječna je mreža dobro razvijena, rijeke su bogate vodom, ali zbog mnogobrojnih brzaca pri prijelazu iz više unutrašnjosti nisu pogodne za plovidbu. Najveće su u pograničnom području: na JI Cavalla (515 km) čini granicu s Obalom Bjelokosti, prima pritok Doubé, a na SZ Mano (320 km) s pritokom Moro čini granicu sa Sijera Leoneom. Između njih je više manjih rijeka koje zbog konfiguracije terena teku izravno prema obali, međusobno su gotovo usporedne: Loffa, St. Paul, St. John, Cestos, Dugbe i dr.
Stanovništvo
Montserado, izbjeglički kamp
Procjenjuje se da ga ima malo više od 3 mil., a struktura mu je vrlo složena. Prema podrijetlu mogu se izdvojiti tri gl. skupine: starosjedioci, zapravo potomci doseljenika koji su iz unutrašnjosti Afrike došli potkraj sr. vijeka, useljenici, potomci afr. robova iz Amerike (doselili većinom od 1820-ih do 1860-ih) i doseljenici iz susjednih i drugih zapadnoafr. zemalja pristiglih u kolon. doba. Potomci amer. doseljenika koji su najuže povezani s nastankom Liberije kao države čine manjinu (samo 3–5% st.), a do voj. udara 1980. imali su svu polit. i gosp. moć. Pobuna autohtonog st. koje čini više od 90% ukupnoga prerasla je u višestrani dugogodišnji građ. rat, a sukobi ni do danas nisu sasvim prestali. Starosjedilačko st. sastoji se od 16 narodnosnih skupina čijih pripadnika ima i u susjednim zemljama, a mogu se svrstati u tri gl. skupine. Pripadnici skupine Mande (Kpelle – o. 20% ukupnog st., Gio 8%, Vai, Loma, Gbandi, Mano, Mende i Malinke ili Mandingo) žive u sred. i sjeverozap. područjima. Narodi skupine Kwa (Bassa 14%, Grebo 9%, Kru 8%, Dei, Krahn i Bella) žive većinom u juž. dijelu zemlje i u gl. gradu, a skupine Mel koji se smatraju najstarijim stanovništvom (narodi Gola i Kissi) na S i u sjeverozap. priobalju. Služb. jezik je engleski, ali govori ga tek 1/5 st.; u širokoj su upotrebi jezici i dijalekti pojedinih naroda od kojih su neki (primjerice Vai) razvili i vlastito pismo. Građ. rat potaknuo je velike migracije i znatno promijenio sliku naseljenosti. Mnoga su područja opustjela, o. milijun st. je u izbjeglištvu (u zemlji ili inozemstvu). Općenito, sjeverozap. dio zemlje gušće je naseljen od jugoist. dijela, a posebice se ističe sjeverozap. priobalje i okolica gl. grada. U gradovima živi 45% st., najviše u gl. gradu Monroviji (939 500 st., šire grad. područje 1,6 mil. ili pol. st. zemlje). Ostali gradovi jako zaostaju: Gbarnga 45 800 st., Bensonville 33 200, Harper 32 700, Buchanan i Zwedru po 25 700 i dr. Porast st. vrlo je brz, o. 25‰ godišnje (prosj. 1980–2002), ponajviše zbog prir. porasta. On je rezultat i za afr. prilike vrlo visoke stope rodnosti od 44‰ i visoke stope smrtnosti, većinom 17–19‰. Stopa smrtnosti dojenčadi vrlo je visoka, više od 20%. Stanovništvo je po strukturi mlado, 44% je mlađe od 15 g., starijih od 65 g. samo je 3%. Medijalna dob je 18 g., a očekivano trajanje života 48 g. U religijskoj strukturi prevladavaju sljedbenici različitih tradic. vjerovanja, a po 15% je kršćana (većinom protestanata) i muslimana (suniti). Iako L. ima dugu tradiciju u obrazovanju (obvezno školovanje zakonski traje 12 g.), građ. rat razorio je i škol. sustav. Nedostaje škola, nastavnika i opreme, os. u ruralnim krajevima, pa malo djece dobiva cjelokupno obrazovanje. Udio nepismenih bitno je povećan – nepismeno je više od 1/4 muškog i o. 60% ženskog st.
Gospodarstvo
Monrovia, tržnica
Prije građ. rata uvelike se temeljilo na izvozu sirovina i njihovoj tek osnovnoj preradi. Gl. problemi bili su nedostatak kvalificirane radne snage i stručnjaka, male investicijske mogućnosti, niske cijene izvoznih proizvoda, sve veće zaduživanje. Rat je uzrokovao gotovo potpun prekid gosp. aktivnosti. Investitori su se povukli, zemlju su napustili mnogi stručnjaci, infrastruktura je razorena, a civilna uprava prestala je funkcionirati. Velik dio st. je raseljen, a oružane skupine borile su se za vlast nad rudnicima zlata i dijamanata. Od 1990-ih stanje se, uz prekide zbog novih sukoba, postupno popravlja, ali vrlo sporo te zemlja uvelike ovisi o stranoj pomoći. S manje od 150 USD po st. L. spada među najsiromašnije zemlje svijeta, 80% st. živi ispod granice siromaštva. Poljoprivreda zapošljava o. 2/3 st., ali prevladava samoopskrbno ratarstvo. Među najvažnijim kulturama su riža, kasava, jam, banane, šećerna trska, te različito voće i povrće. Metode proizvodnje su primitivne (paljevinska poljoprivreda), s puno ljudskog rada i niskoproduktivne, pa zemlja ne proizvodi dovoljno hrane za vlastite potrebe. Stočarstvo i ribarstvo slabije su razvijeni. Od komerc. kultura najvažnije su plantaže kaučukovca (amer. tvrtka Firestone), a uzgajaju se i kava, kakao i palme (za ulje). Proizvodnja drva ograničena je slabim transportnim mogućnostima. Najvažnije rudno bogatstvo je željezna ruda (u gorju Nimba na SI, uz r. Mano, te u brdima Bomi i Bong) koja je prije rata davala glavninu vrijednosti izvoza, a L. je bila jedan od najvećih svj. izvoznika. Rat je potpuno prekinuo tu djelatnost. Ostale važnije rude su zlato i dijamanti, nešto boksita, olova, mangana, grafita i urana. Hidoenergija daje o. pol. proizvodnje struje, najviše je iskorištena r. St. Paul. Ind. je i prije rata bila slabo razvijena jer su rudnici i šumarska poduzeća bili u vlasništvu stranih kompanija koje su izvozile ugl. neprerađene sirovine. Većinom su mali industr. pogoni za domaće potrebe također bili u stranom vlasništvu (prehr., tekst., kožarska, građev., farmaceutska, kem., drvna) i tijekom rata ugl. su prestali s radom što je uzrokovalo nestašicu mnogih proizvoda. Među važnijim ind. danas su petrokem. i drvna. Vanj. trgovina je skromna, a uvoz je dosta veći od izvoza. O. 90% vrijednosti izvoza daju kaučuk i drvo, izvozi se još nešto dijamanata, kave i kakaa, najviše u Njemačku, Francusku, Dansku, Poljsku. Uvoze se sve vrste industr. proizvoda, od strojeva i vozila do robe široke potrošnje, nafta, prehr. proizvodi, najviše iz Juž. Koreje, Japana, Njemačke i Francuske. Prom. je sustav također ratom dezintegriran. Samo je malen udio cesta asfaltiran, najvažnije su u okolici gl. grada i one koje zemlju povezuju sa susjedima. Kraj Monrovije je međunar. aerodrom. Želj. mreža bila je u vlasništvu rudarskih kompanija i tijekom rata je zapuštena. Gl. morske luke, Monrovia, Harper i Greenville, specijalizirane su za izvoz kaučuka i drva, a Buchanan je bila gl. luka za izvoz željezne rude. Kao jedna od zemalja “jeftinih zastava” Liberija ima jednu od najvećih trg. flota u svijetu.
BNP (2002): 461 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 39%, industrija 28%, usluge 33%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 67%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1999): 7%
Inflacija (1990–2001): 53,3%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 7,4%
Uvoz (2001): 180,9 mil. USD
Izvoz (2001): 127,4 mil. USD
BNP (2002): 461 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 39%, industrija 28%, usluge 33%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 67%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1999): 7%
Inflacija (1990–2001): 53,3%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 7,4%
Uvoz (2001): 180,9 mil. USD
Izvoz (2001): 127,4 mil. USD
Povijest
plesna maska
Uzmorje današnje L. od sr. vijeka naseljavaju narodi Mande, Kwa i Mel. Prvi Europljani koji su istražili to područje bili su Portugalci u XV. st.; od XVI. st. prisutni su i Nizozemci, Englezi i Francuzi. God. 1816. u SAD-u je osnovano društvo American Colonization Society s ciljem naseljavanja oslobođenih crnih robova u Afriku. Kao prvo uporište odabrano je područje uz rt Mesurado, a 1824. taj je teritorij nazvan L. Gl. naselje na rtu Mesurado prozvano je Monrovia, prema amer. predsj. H. E. Monroeu. Predstavnici useljenika predvođeni guvernerom Josephom Jenkinsom Robertsom (rođen kao slobodan crnac u Petersburgu, Virginia, 15. III. 1809, guverner od 1842), proglasili su 1847. L. neovisnom republikom, a Roberts je postao njezin prvi predsjednik (vladao 1848–56, ponovno od 1872. do smrti 1876). God. 1857. priključila joj se Republika Maryland, crnačko naselje na rtu Palmasu (utemeljeno 1833). Od uspostave države prisutna je odijeljenost amer. crnih useljenika, koji su se prema većinskome starosjedilačkom žiteljstvu vladali kao kolonizatori podvrgavši ga nesmiljenoj eksploataciji, što je dovodilo do čestih pobuna. Iako 1900. L. nije ušla u sastav SAD-a, zaštita SAD-a pridonijela je da L. poč. XX. st. bude – uz Etiopiju – jedina politički slobodna zemlja u Africi. U gospodarstvu je iskorištavana i u cijelosti bila ovisna o brit. i njem., a od 1914. i o amer. kapitalu. U I. svj. rat pristupila 1917. na strani sila Antante. U II. svj. ratu sklapa sporazum sa SAD-om, koji na njezinu teritoriju uspostavlja voj. baze. Od 1944. do 1971. predsj. L. je → William V. S. Tubman; 1955. zabranjuje se djelovanje oporbe. Od 1971. do 1980. predsj. je William R. Tolbert; 1980. drž. udarom vlast preuzima → Samuel K. Doe. Nakon izbora 1985. Doe novim drž. udarom zadržava vlast; 1986. postaje predsj. (ubijen je 1990). Tijekom dugotrajna građ. rata (1989–97) poginulo je ili umrlo od posljedica ratnih stradanja o. 200 000 st. L., a o. 1 mil. je raseljen. God. 1997. oporbeni prvak → Charles Taylor postaje predsj.; već od kraja 1990-ih nastavljaju se novi nemiri, a 2003. UN je optužio Taylora za poticanje pobune u Sijera Leoneu i ilegalnu trgovinu dijamantima. U ljeto iste god. Taylor odstupa s vlasti, a na čelo prijelazne vlade dolazi Charles Gyude Bryant.