Libri feudorum ili Consuetudines feudorum (lat. knjige feudova, tj. knjige feudalnih prava), zbirka langobardskoga feud. prava, sastoji se većinom od odredaba običajnog prava i manjim dijelom od propisa koje su donijeli pojedini langobardski vladari. Izučavalo se i dograđivalo u prav. školama u Paviji, Mantovi i Nonantoli u razdoblju do IX. do XII. st., a potom je u Bologni i Napulju do XIV. st. Najpoznatiji juristi langobardskog prava su Ariprand i Lanfrank na sjeveru, te Carlo di Tocco, Andrea di Barletta i Biagio da Morcone na jugu Italije.