ligatura (iz kasnolatinskog) 1. U paleografiji, poseban način spajanja pojedinih slova radi uštede prostora, kod kojih jedno mijenja oblik (æ za ae; œ za oe); najčešća latinska ligatura & (=et i) prešla je i u tiskane dokumente. 2. U tiskarstvu, naziv za dva ili više zajedno izlivena slova. 3. glazb Luk koji veže dvije note iste visine (najčešće preko taktne crtice) i tako označuje trajanje tona u vrijednosti obiju nota (dvije četvrtinke kao jedna polovinka), stvarajući gotovo uvijek → sinkopu. U menzuralnoj notaciji naziv za više nota povezanih u jednu skupinu. 4. med Podvezivanje krvne ili limfne žile, odnosno šupljeg organa. Također, sredstvo kojim se izvodi čin podvezivanja (konac, ketgut i dr.).