John Locke
Locke, John, engleski filozof (Wrington, kraj Bristola, 29. VIII. 1632 – High Laver, Essex, 28. X. 1704). Završio studij medicine, radio kao liječnik. Od 1667. tajnik lorda Shaftesburyja; 1675–79. boravio u Francuskoj; kad je lord pao u nemilost, Locke je kao vigovac pobjegao 1683. u Nizozemsku, odakle se vratio 1688. na pobjedničkoj strani kralja Vilima III. Oranskoga. U svojem opusu Locke je objedinio nova liberalna shvaćanja čovjeka i društva s cjelovitim znanstvenim nazorom. Središnja filozofska tema mu je problem spoznaje, u kojoj je udario temelj modernog empirizma. Čovjek je po prirodi tabula rasa, sve ideje razum dobiva iskustvom, vanjskim (senzacija) i nutarnjim (refleksija). Locke postavlja razum za vrhovnoga suca i vodiča u svemu, a vjera u moć razuma prožima i njegove religiozno-filozofske, pedagoške i društveno-političke radove. Zastupa toleranciju među religijama, u pedagogiji praktično orijentirani odgoj i ravnotežu između duhovnog i fizičkog odgoja. U političkim idejama pristaša je ustavne monarhije, s podjelom vlasti na zakonodavnu i izvršnu, pri čem narod ima pravo oduprijeti se nasilnoj i nepravednoj vlasti. Snažno utjecao na misao Zapada postavši začetnikom prosvjetiteljstva; njegove su ideje prisutne primjerice u američkom ustavu, temelj su britanskoj ustavnoj tradiciji i francuskom ustavu (1871), njime se inspiriraju G. Berkeley i D. Hume, engleski deisti i moralisti, francuski enciklopedisti i materijalisti XVIII. stoljeća i dr. Glavna djela: Pismo o toleranciji, 1689; Ogled o ljudskom razumu, 1690; Dvije rasprave o vladavini, 1690; Nekoliko misli o odgoju, 1693; Razumnost kršćanstva, 1695.