Loire, Saint Mathurin
Loire, rijeka u središnjoj Francuskoj; duga 1012 km (najduža francuska rijeka), porječje obuhvaća 120 000 km2 (više od petine teritorija Francuske). Izvire u jugoistočnoj Francuskoj, u istočnome dijelu Središnjega masiva (Monts du Vivarais) na 1400 m nadmorske visine, podno vrha Gerbier-de-Jonc, zatim teče prema sjeveru i zapadu i ulijeva se 56 km dugačkim estuarijem u Biskajski zaljev Atlantskoga oceana, nedaleko Saint-Nazairea. Veći su joj pritoci: Allier, Cher, Indre i Vienne (lijevi) te Maine, Nièvre i Erdre (desni). Dio toka je kanaliziran; kanalima je povezana sa Seinom i Saônom te lukom Brest na zapadu Bretanje (Bretagne). Zbog brojnih brana plovan joj je samo dio toka. U gornjem toku rijeka je formirala kompozitnu dolinu; brojne hidroelektrane. Uza središnji i donji tok nalaze se mnogobrojni renesansni dvorci (Amboise, Blois, Chambord, Chenonceaux i dr.). Vinogradarstvo. Turizam. Veći gradovi i luke na obalama su Roanne, Orléans, Blois, Tours i Nantes. Središnji dio toka (od Sully-sur-Loirea do Chalonnesa) od 2000. na INESCO-ovu je popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. Na tom su se potezu smjestili povijesni gradovi Blois, Chinon, Orléans, Saumur i Tours te gotovo tisuću dvoraca, od kojih su neki svjetski poznati, poput Château de Chambord. Premda je na tom prostoru vidljiv razvoj kulture i krajolika tijekom gotovo dvaju tisućljeća, najveći utjecaj ostavili su srednji vijek, renesansa i prosvjetiteljstvo.