Lorentz, Hendrik Antoon, nizozemski fizičar (Arnhem, 18. VII. 1853 – Haarlem, 4. II. 1928). Profesor u Leidenu. Dao klasičnu teoriju elektrona (1892–1904) i opisao silu kojom elektromagn. polje djeluje na nabijenu česticu (Lorentzova sila). Objasnio Zeemanov efekt (1896), tj. činjenicu da se spektralna linija cijepa pod utjecajem magnetskoga polja. Za to su Lorentz i → Pieter Zeeman dobili → Nobelovu nagradu za fiziku (1902). Objasnio je negativni rezultat Michelson-Morleyeva eksperimenta, tj. da je brzina svjetlosti ista za sve motritelje. To se događa zbog tzv. Lorentz-Fitzgeraldove kontrakcije prema kojoj se tijelo skraćuje (kontrakcija dužine) u smjeru gibanja za faktor √ 1-v2/c2 , gdje je v brzina tijela, a c brzina svjetlosti. Tu je ideju objasnio s pomoću tzv. Lorentzovih transformacija (1904) koje povezuju prostorne i vremenske koordinate nekog događaja promatranoga iz dvaju koordinatnih sustava koji se jedan prema drugome gibaju relativističkim brzinama. To je poslužilo → Albertu Einsteinu kao matematička osnova specijalne teorije relativnosti (1905).