Lorenz, Konrad, austrijski zoolog, etolog i psiholog (Beč, 7. XI. 1903 – Altenberg, 27. II. 1989). Diplomirao i doktorirao (1928) na Medicinskom fakultetu u Beču, 1933. doktorirao i zoologiju. Sveučilišni profesor poredbene psihologije u Königsbergu (1940–41), zatim pripadnik njemačke vojske, u sovjetskom zarobljeništvu od 1944. do 1948. Vodio je Institut za fiziologiju ponašanja “Max Planck” u Bavarskoj, te Institut za poredbena istraživanja ponašanja u Beču. Istraživao psihologiju ponašanja životinja i poredbenu etologiju pridodajući osnovnim instinktima hranjenja i razmnožavanja još i instinkt agresivnosti kao instinkt održanja vrste. Godine 1973. podijelio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu s K. von Frischom i N. Tinbergenom. Važnija djela: Govorio je sa stokom, pticama i ribama; Takozvano zlo; O životinjskom i ljudskom ponašanju; Osam smrtnih grijeha civiliziranoga čovječanstva; Usporedni biheviorizam: temelji etologije i dr.