Luj XV. Omiljeni, francuski kralj (Versailles, 15. II. 1710 – Versailles, 10. V. 1774). Praunuk kralja → Luja XIV. Okrunjen 1715; za njegove malodobnosti (do 1723) vladali su vojvoda Filip od Orléansa i kardinal A. H. de Fleury. Za Lujeva samostalnog vladanja Francuska je sudjelovala u Ratu za poljsku baštinu (1733–38) te Bečkim mirom (1738) stekla pravo na Lotaringiju. Nakon Rata za austrijsku baštinu (1741–48) Francuska je morala carici → Mariji Tereziji priznati njezina baštinska prava. U Sedmogodišnjem ratu (1756–63) protiv Pruske i Velike Britanije; prisiljen je Pariškim ugovorom iz 1763. ustupiti Velikoj Britaniji posjede u Sjevernoj Americi i Istočnu Indiju. Dugotrajni ratovi financijski su iscrpili zemlju; nezadovoljstvo javnosti poticao je i rasipništvom i razuzdanim ponašanjem vladara (ljubavnice J. A. Pompadour i M. J. du Barry). U tom se ozračju javljaju francuski prosvjetitelji (Voltaire, Diderot, d’Alembert, Rousseau, Montesquieu i dr.) koji su stvorili kritičku podlogu predstojeće → Francuske revolucije.