presumpcija (lat.), predmnjeva, pretpostavka; u pravu, pravilo po kojem se iz jedne utvrđene činjenice, čina, ili događaja manje važnosti, izvodi zaključak o drugoj važnoj činjenici, činu ili događaju koji su uslijedili (npr. ako je uzeo pištolj, imao je namjeru pucati). P. je oboriva ako, usprkos postojanju presumptivne baze, postoji dokaz da se neko prav. stanje nije dogodilo.