Martin Luther
Luther, Martin, njemački vjerski reformator (Eisleben, 10. XI. 1483 – Eisleben, 18. II. 1546). Začetnik reformacije u Njemačkoj i središnje ličnost protestantskoga pokreta uopće. Isprva redovnik augustinac (1505); profesor Svetoga pisma u Wittenbergu, postao i vikar reda (1515). Strog moralist, ustao je protiv nećudorednoga života Rimske crkve. U jeku propovijedanja o indulgencijama (oprostima), sastavio je 1517. godine poznatih 95 teza u kojima se suprotstavlja trgovini oprostima i drugim crkvenim zloporabama. Te su teze poslije prevedene s latinskog na njemački, tiskane i dijeljene vjernicima. Rasprava s Rimom ubrzo je prerasla u sukob oko bitnih pitanja kršćanskog učenja (papina vlast, sakramenti i dr.). Na papinu osudu (1518) odgovorio je pozivom na reformu Crkve u spisima Kršćanskom plemstvu njemačke nacije, O babilonskom sužanjstvu Crkve i O slobodi kršćana, u kojima traži otkazivanje poslušnosti papi, ukidanje celibata, crkvenih redova, vraćanje izvornom smislu vjere putem Svetoga pisma, u kojem se otkriva čovjekova neznatnost i dužnost pred Bogom, ali i Božja pravednost. Njegovo naučavanje ubrzo je zadobilo široku potporu u Njemačkoj. Ekskomuniciran od pape i prognan od cara (1521), živio u Wartburgu i Wittenbergu. Oženio se bivšom redovnicom 1524. Isprva odobrio, a potom osudio seljački ustanak 1525. Na svim saborima i raspravama odlučno je odbijao pomirbu s Rimom. Napisao je i politički spis O svjetovnoj vlasti (1523), vjersko-programska djela Mali i Veliki katekizam (1529) i Govori za stolom, koje su zabilježili učenici. Njegov prijevod Biblije na njemački odlučno je utjecao i na stvaranje njemačkoga književnog jezika.