Istočni Timor, država u jugoist. Aziji, zauzima ist. polovicu otoka Timor te regiju Oecussi (Ambeno) na SZ otoka, najistočnijeg u Malome Sundskom otočju, između Timorskog mora i mora Suve, ima kopnenu granicu s Indonezijom, izlazi na Timorsko more; 706 km morske obale.
Prirodna obilježja
I. T. je nova država (međunarodno priznata 2002) koja zauzima ist. polovicu otoka Timora u Malom Sundskom otočju, enklavu Oecussi (78 km2) na S zap. dijela otoka, te otoke Ataúro (141 km2) i Jaco (11 km2). To je pretežno planinska zemlja, a gl. greben pruža se sred. dijelom u smjeru I–Z. Priobalne nizine su uske, na S se ponegdje nastavljaju na močvarnu obalu s vegetacijom mangrova. Gorje je ispresijecano mnogim, duboko usječenim riječnim dolinama koje otežavaju prom. povezivanje. Čak je sedam vrhova viših od 2000 m, a najviši vrh Ist. Timora (kao i cijelog otoka) je Tata Mailau (2960 m) u zap. dijelu zemlje. Općenito, klima je tropska, pod utjecajem monsunskih strujanja. Temperature se kreću od 18–21 °C u svježijem, do 26–32 °C u toplijem dijelu godine. Dulje, sušno razdoblje je tijekom jugoist. monsuna, a vlažno za zap. monsuna od prosinca do ožujka, iako početak kišne sezone može znatno odstupati. Na J i I javljaju se po dva sušna i kišna razdoblja. Prosječna količina padalina je o. 1500 mm, u planinskim područjima do 2000 mm, a na SI manje od 1000 mm. Vegetacija je tropska, prilagođena smjeni godišnjih doba, sa šumama eukaliptusa, bambusa, sandalova i tikova drva, kokosove palme i dr. U područjima s manje padalina prevladavaju savane s rijetkim, niskim drvećem, a u višim su područjima pašnjaci. Središnji planinski greben gl. je razvodnica rijeka koje teku prema S (prolazi Ombai i Wetar, Bandsko more) i prema J u Timorsko more. Rijeke su mnogobrojne, većinom kratke i brze. Najveće su Comoro na SZ te Bemorl i Benmauc koje se spajaju prije ušća i od gl. grada.
Stanovništvo
Broj stanovnika Ist. Timora, kao i ostali demografski podaci, ugl. su rezultat procjena jer je u novije vrijeme, posebice uoči i nakon stjecanja nezavisnosti, došlo do masovnih migracija, a mnogo je stradalih u borbama i neredima. Za vrijeme borbi s indonez. vojskom 1999. na zap. dio otoka izbjeglo je oko 250 000 st. Procjenjuje se da je u doba stjecanja samostalnosti I. T. imao oko 780 000 st., a grube procjene najnovijeg stanja (2004) govore o milijun st. Većinu stanovnika, o. 80%, čine pripadnici naroda Tetum, malajsko-polinezijskih korijena. Od ostalih najbrojniji su Indonežani, nešto je Kineza i manjih izoliranih plemena u unutrašnjosti. Služb. jezici su tetum i portugalski (govori ga samo 10% st.). Podataka o stupnju urbaniziranosti nema, procjenjuje se da u naseljima većima od 3000 st. živi o. 200 000 st. Najveći je gl. grad Dili (51 700 st.) na sjev. obali. Ostali veći gradovi su Dare (17 100), Baucau (14 200), Maliana (12 300) i Ermera (12 000). Stanovništvo raste brzo zbog visoke rodnosti (27–28‰), a opća stopa smrtnosti je mala (6–7‰). Stopa smrtnosti dojenčadi vrlo je visoka, više od 100‰. Većina st. koja je 1999. izbjegla, vratila se. Očekivano trajanje života je kratko, o. 65 godina. Stanovništva starijeg od 65 g. manje je od 3%, zrelog st. je o. 59%, a mlađih od 15 g. oko 18%. Budući da je I. T. bio port. kolonija, većina st. (više od 90%) je kat. vjeroispovijesti, što je u oštroj suprotnosti sa susjednom Indonezijom čijim je bio sastavnim dijelom. Ima nešto muslimana, protestanata i budista. U sve religije uključena su i domaća, tradicionalna vjerovanja i običaji. Nepismeno je nešto više od polovice stanovništva.
Gospodarstvo
Tijekom borbi potkraj 1990-ih u Istočnom Timoru uništeno je oko 70% gosp. objekata, pa je razvoj gospodarstva nove države započeo u vrlo teškim uvjetima. Gl. napori usmjereni su na gradnju infrastrukture, organiziranje uprave i razvoja djelatnosti koje bi omogućile otvaranje radnih mjesta. Teška suša 2003. usporila je gosp. oporavak jer je nanijela velike štete poljoprivredi koja je gl. grana gospodarstva i zapošljava 90% st. BNP po stanovniku iznosi o. 400 USD, više od 40% st. živi ispod granice siromaštva, a zemlja umnogome ovisi o stranoj pomoći. Komercijalno najvažniji poljoprivr. proizvodi jesu kava, kokos, kakao i mirodije, a za vlastite potrebe uzgajaju se i riža, kukuruz, pšenica, krumpir, duhan i dr. U mnogim dijelovima još prevladava paljevinska poljoprivreda koja daje niske prirode i ubrzava deforestaciju. Eksploatacija vrijednih vrsta drveta (sandalovina, tikovina) ograničene je važnosti jer su mnogi dijelovi opustošeni ilegalnom sječom. Ribarstvo je vrlo značajno. I. T. siromašan je rudnim bogatstvima; novija istraživanja potvrdila su nalazišta nafte u ist. podmorju, ali eksploatacija još nije počela. Ind. je u začecima, često se radi o manufakturi. Značajnija je prerada kave, duhana i druga prehr. ind., proizvodnja sapuna, kokosovih vlakana, sagova, i lončarstvo, košaraštvo i dr. Vanjska trgovina slabo je razvijena, a izvoz je gotovo zanemariv. Najvažniji izvozni proizvodi su kava, drvo i proizvodi kokosa. Uvozi se hrana, građev. materijal, nafta, industr. oprema. Najvažniji partner je Indonezija. Promet je slabo razvijen, jedina gl. cesta je u sjev. priobalju.
BNP (2001): 391 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 75%, ostalo industrija i usluge
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 90%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): 50%
Inflacija (2003): 8,0%
Realan rast gospodarstva (2000–01) -0,5%
Uvoz (2002): 172 mil. USD
Izvoz (2002): 5 mil. USD
BNP (2001): 391 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 75%, ostalo industrija i usluge
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 90%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): 50%
Inflacija (2003): 8,0%
Realan rast gospodarstva (2000–01) -0,5%
Uvoz (2002): 172 mil. USD
Izvoz (2002): 5 mil. USD
Povijest
Tragovi ljudskog naseljivanja od prapovijesti. Europljanima ga otkrivaju port. istraživači poč. XVI. st.; 1556. uspostavljaju prvo stalno naselje Ocussi. Dolaskom Nizozemaca započinju višestoljetni terit. sukobi, okončani tek 1859. mirom u Lisabonu, kojim je otok podijeljen na sjeverni, niz. dio, i na istočni, port. dio. U II. svj. ratu port. dio, odn. I. T., okupirale su najprije austral.-britanske (1941), a potom jap. snage (1942–45). Nakon rata vraćen Portugalu. Neovisnost I. T. proglašena je 1975. Tada dolazi do voj. intervencije Indonezije tijekom koje je pobijeno između 60 000 i 100 000 civila, a još toliko je umrlo u progonstvu. Indonez. postrojbe povukle su se 1999. Na prvim parlamentarnim izborima 2001. pobijedila je Revoluc. fronta za neovisnost Ist. Timora FRETILIN, a premijer je postao Mari Alkatiri. Prvak FRETILIN-a José Alexandre Xanana Gusmão pobijedio je na prvim predsjedničkim izborima 2002. Iste je god. okončana prijelazna uprava UN-a te je proglašena neovisnot I. T.