ljekarne ili apoteke, u samostanu Male braće u Dubrovniku
ljekarne ili apoteke, zdravstv. ustanove u kojima se nabavljaju, čuvaju i izdaju industrijski proizvedeni gotovi lijekovi ili izrađuju magistralni (prema liječničkom receptu) i galenski (oficinalni) lijekovi (prema propisima ljekopisa, farmakopeje) za humanu i veterinarsku uporabu (postoje i tzv. biljne lj., koje prodaju sredstva za prihranu bilja, uništavanje korova, tamanjenje biljnih štetnika i sl., a u novije vrijeme sve više i različite biljne pripravke pa i organski uzgojene namirnice i sl.). Lijekovi se u pravilu izdaju na osnovi liječničkog recepta, samo se lijekovi blaga djelovanja mogu izdavati bez recepta (tzv. ručna prodaja). U lj. se prodaje i zavojni i sanitetski materijal te ostale zdravstv. potrepštine. Lj. mogu otvarati samo školovani ljekarnici uz dozvolu drž. organa. Ljekarnici su dužni voditi Knjigu narkotika i Knjigu otrova, u koje se obvezatno upisuju svi podaci o izdavanju narkotičnih i otrovnih tvari. Javne (državne i privatne) lj. mogu biti samostalne ili u sklopu drugih zdravstv. ustanova (domova zdravlja, med. centara), dok bolničke lj. nisu javne i opskrbljuju samo hospitalizirane bolesnike. Najstarije lj. pojavljuju se kod Arapa (u Bagdadu u VIII. st.), dok najstarije eur. lj. datiraju iz XII. st. Prva lj. u Hrvatskoj spominje se u Trogiru 1271, a lj. osnovana u franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku 1317. kontinuirano djeluje do danas.