Šime Ljubić
Ljubić, Šime, hrvatski povjesničar i arheolog (Stari Grad, Hvar, 24. V. 1822 – Stari Grad, 19. X. 1896). Studij bogoslovije završio u Zadru, a slavistike, povijesti i geografije u Beču (1857). Profesor splitske klasične gimnazije; od 1858. upravitelj Arheološkoga muzeja u Splitu. Kraće vrijeme gimnazijski profesor u Osijeku i Rijeci. Godine 1867. izabran za redovitog člana JAZU i imenovan kustosom u Narodnom muzeju (ravnatelj 1871–92). Pokrenuo izlaženje Viestnika Narodnog zemaljskog muzeja, utemeljio Hrvatsko arkeologičko društvo. Na osnovi dugogodišnjeg istraživanja bečkih i mletačkih pismohrana objavio više zbirki vrela važnih za proučavanje hrvatske srednjovjekovne povijesti (Listine o odnošajih između južnoga Slavenstva i Mletačke Rapublike, I–X., 1868–91; Mletački nalozi i izvještaji, I–III., 1876–80); priredio izdanja srednjovjekovnih statuta Budve, Hvara i Skradina. Zapažena su mu i bio-bibliografska djela Biografski rječnik znamenitih osoba iz Dalmacije (1856) i Ogledalo književne povjesti jugoslavjanske (I–II., 1864–69). Jedan od utemeljitelja moderne hrvatske historiografije.