Vladko Maček
Maček, Vladko, hrvatski političar (Jastrebarsko, 20. VII. 1879 – Washington, 15. V. 1964). Odvjetnik u Svetom Ivanu Zelini od 1908. Član Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), u Glavnom odboru od 1906. Časnik u I. svjetskom ratu. Zatočen 1919–20. Potpredsjednik HPSS-a od 1919. Zastupnik u Narodnoj skupštini od 1920. Otvorio odvjetnički ured u Zagrebu 1921. Uhićen 1924. nakon pristupanja Stjepana Radića Seljačkoj internacionali. Iz zatvora izabran za zastupnika 1925. Nakon Radićeve smrti 1928. predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) i supredsjednik seljačko-demokratske koalicije. Formulirao Zagrebačke punktacije 1932. u kojima osuđuje kraljev apsolutizam i srpsku hegemoniju i zagovara preuređenje države kao složene zajednice. Ponovno uhićen zbog Punktacija, amnestiran 1934. Nositelj oporbene liste Bloka narodnoga sporazuma na izborima 1935. i 1938. Sklopio s premijerom D. Cvetkovićem sporazum 26. VIII. 1939. kojim je formirana Banovina Hrvatska, HSS ušao u vladu, a Maček postao potpredsjednik vlade. Nakon vojnoga puča generala Simovića 27. III. 1941. formalno ostao potpredsjednik, ali nije otišao u Beograd. Odbio proglasiti hrvatsku državu pod njemačkim diktatom. Odbacio suradnju i s partizanima i s ustašama priklanjajući se “politici čekanja”. Ustaše su ga zatočili u koncentracijskom logoru Jasenovac 1941; od 1942. u kućnom pritvoru na svojem imanju u Kupincu. Nakon rata otišao u emigraciju u Francusku, potom u Washington, gdje je radio kao voditelj slavenskog odjela Kongresne biblioteke. Zalagao se za preuređenje Jugoslavije u duhu sporazuma iz 1939. Memoari: U borbi za slobodu, 1957.