 |
|
| Službeni naziv: | Republika Madagaskar, Repoblikan’i Madagasikara (malgaški), République démocratique de Madagascar (francuski) |
| Površina: | 587 041 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 16 437 000 (28 stanovnika/km2); 30% gradsko |
| Glavni grad | Antananarivo, 1 391 400 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 6 provincija (faritany) |
| Službeni jezik | mal(a)gaški, francuski |
| Valuta | madagaskarski franak (MGF) = 100 santima (centime) |
Madagaskar, otočna država u ji Africi, zauzima istoimeni otok u jz dijelu Indij. oceana, od afr. kopna odvaja ga o. 400 km širok Mozambički prolaz; nema kopnenih granica, ima 4828 km morske obale.
Prirodna obilježja
masiv Andrigringitra
Isalo, Nacionalni park
Antananarivo
Ibity
Diego Suarez, zaljev
baobab
Madagaskar se sastoji od velikog istoimenog otoka (po veličini 4. na Zemlji) i više malih otočića, većinom pred sz obalom. O. 1600 km dug i o. 600 km širok otok građen je od ugl. prastarih stijena, slično afr. kopnu, od kojeg se odvojio tijekom tercijara. U reljefnom smislu mogu se izdvojiti tri paralelne longitudinalne zone koje se pružaju u smjeru SSI–JJZ. Središnju, najprostraniju zonu (o. 60% površine zemlje) zauzimaju visoki ravnjaci raščlanjeni riječnim dolinama, većinom na 800–1400 m n.m., a kao posljedica tektonskih pokreta i trošenja, blago su nagnuti prema Z. Iz ravnjaka se uzdižu tri planinska masiva čiji najviši vrhovi premašuju 2600 m. Na krajnjem sjeveru je gorje Tsaratanana čiji je vrh Maromokotro s 2876 m najviša točka zemlje. U sred. dijelu uzdiže se prostrano, pretežno vulkansko gorje Ankaratra koje jz od gl. grada doseže 2643 m (vrh Tsiafajavona) i čini gl. razvodnicu na otoku. Na J se uzdiže gorje Andringitra (Boby Peak, 2658 m, drugi najviši vrh zemlje) građeno pretežno od granitnih stijena. Ravnjaci se prema J, tj. prema juž. priobalju, spuštaju postupno. Nasuprot tome, ist. padine vrlo su strme, ponegdje u obliku neprelaznih tektonski uvjetovanih strmaca visokih i nekoliko stotina metara. Zap. padine platoa dosta su blaže, a teren se postupno spušta kroz seriju nižih, manje izraženih stepenica, a samo u sred. dijelu javljaju se izraženiji strmci (Bongolava). Na krajnjem S ravnjak omeđuje do 1500 m visoko gorje Ambohitra s nizom vulkanskih kratera. Drugu cjelinu (zonu) čini usko (50 km u prosjeku) priobalje uz ist. obalu otoka. Uska aluvijalna ravnica prema unutrašnjosti je oštro omeđena strmcima, a obala je niska, mjestimično zamočvarena lagunama i prudovima. Niz laguna povezan je kanalom Ampangalana koji čini više od 600 km dug dužobalni plovni put, budući da je priobalno more zbog koraljnih grebena i prudova nepovoljno za plovidbu. Ist. obala je slabo razvedena, gotovo je ravna linija koju narušava tek prostrani zaljev Antongila na SI. Treću cjelinu čini 100–200 km široko zap. priobalje. Prijelaz prema unutrašnjosti je postupan, preko niza nižih pobrđa oblikovanih u sedimentnim stijenama, a priobalna nizina dosta je šira od istočne. Obala je nešto razvedenija, posebice u sjeveroist. dijelu gdje su estuariji većih rijeka, ali na većem dijelu teško dostupna zbog močvara mangrova i koraljnih grebena. Gotovo cijeli otok leži u trop. području, ali su trop. značajke klime izražene samo u nižem priobalju, dok su u unutrašnjosti uvelike modificirane reljefom. Najsvježiji mjesec je srpanj sa sr. temp. između 10 °C u planinskoj unutrašnjosti i 26 °C u sjeverozap. priobalju. U prosincu temp. su između 16 i 29 °C. Glavninu padalina donose jugoist. pasati pa je najvlažnija ist., privjetrinska strana otoka, koja prima 2000–4000 mm padalina. Zap. strana koja se nalazi u kišnoj sjeni prima 1500–2000 mm u gorju, a o. 1000 mm u nižim područjima. Za padaline je značajniji sjeverozap. monsun koji puše od studenog do travnja i uzrokuje vlažno i sparno vrijeme. Najsušnije područje je na JZ, gdje padne i manje od 400 mm, a u razdoblju od svibnja do listopada izrazito je suho. Od prosinca do ožujka do ist. priobalja mogu doprijeti trop. cikloni iz Indij. oceana koji donose obilne padaline i uzrokuju poplave. Nekadašnja prir. vegetacija, koja se sastojala od prostranih vazdazelenih i listopadnih šuma, uvelike je uništena intenzivnom sječom za obradive površine, građev. materijal i ogrijev, a dijelom i zbog izvoza vrijednih vrsta (ebanovo i sandalovo drvo, palisander). Šumska područja donekle su sačuvana na nepristupačnim ist. dijelovima otoka, te ponegdje na Z u obliku manjih izdvojenih površina. U priobalju ima šuma mangrova i druge močvarne vegetacije. Najrasprostranjenija su savanska područja s grmljem i rijetkim drvećem; na JZ prevladava kserofitna vegetacija, od drveća se javlja patuljasti baobab. Zbog dugotrajne izolacije brojne su endemske biljne i životinjske vrste, a os. su značajni lemuri. Uništavanjem staništa mnoge su vrste ugrožene, a intenzivna sječa uzrokovala je i eroziju i propadanje tla. Zbog reljefnih karakteristika riječna mreža je asimetrična. Rijeke koje teku na I su kratke, strma toka i brze, s mnogim vodopadima. Među većima su Mandrare, Mananara, Mangoro i dr. Prema Z teku rijeke blažeg pada, a nose velike količine materijala koji talože u priobalnoj nizini ponegdje stvarajući delte. Najveće su Onilahy, Mangoky, Mahavavy, Betsiboka, Mahajamba i dr. Najveće jezero je Alaotra, s od gl. grada, a brojna su i manja vulkanska jezera.
Stanovništvo
tipično selo
Mal(a)gasi ili Madagaskarci, koji čine gotovo cjelokupno stanovništvo zemlje, su malajsko-indonez. podrijetla i djelomično pomiješani s crnačkim doseljenicima s afr. kopna. Miješanje je izraženije u nizinskom priobalju nego u unutrašnjosti visočja. Iako se međusobno u etničkom i jezičnom smislu bitno ne razlikuju, može se izdvojiti 20-ak skupina. Najbrojniji su Merina (“brdski ljudi”) koji čine o. 27% st. i čije je narječje temelj standardnog jezika, a naseljavaju veći dio unutrašnjeg visočja. Ostale veće zajednice su Betsimisaraka (ugl. na I) i Betsileo (u juž. dijelu visočja), a od “nizinskih” skupina najznačajniji su Sakalavi na zap. obali. Još je izraženo suparništvo između razvijenijih nizinskih i politički dominantnih unutrašnjih područja. Jačim rastom gradova, u kojima se doseljenici miješaju, te se suprotnosti postupno gube. Manjinu st., tek oko 1%, čine indij., franc. i kin. doseljenici, koji većinom žive u gradovima. Uz mal(a)gaški, služb. jezik je francuski. Gustoća naseljenosti razmjerno je mala, o. 30 st./km2. Najgušće je naseljen sred. dio visočja, i do 100 st./km2, zatim SI zemlje, a Z je slabo naseljen, manje od 15 st./km2, s izdvojenim gušće naseljenim područjima oko većih gradova. U gradovima živi oko 1/3 st., a brz priljev st. doveo je do nastanka slamova u kojima je standard življenja vrlo nizak. Urbani sustav slabo je razvijen, ističe se samo gl. grad Antananarivo (1 391 400 st., aglomeracija više od 1,6 mil.). Ostali veći gradovi: Toamasina (206 400), Mahajanga (154 700), Toliary (115 300) i Antsiranana (82 900) na obali, te Antsirabe (182 800) i Fianarantsoa (167 200) u unutrašnjosti. Porast stanovništva vrlo je brz, o. 28‰ godišnje (prosj. 1980–2001), ponajprije zbog brza prir. porasta. Stopa rodnosti ugl. je oko ili iznad 40‰, a stopa smrtnosti 10–12‰. Potkraj XX. st. iselilo se dosta nemalagaškog st. što je umanjilo njihov broj. Unutrašnje migracije počinju jačati, a prevladava preseljavanje iz sela u gradove. Očekivano trajanje života je 55 g. U dobnoj strukturi prevladava mlado st.: mlađih od 15 g. je o. 45%, a starijih od 65 g. samo 3%; medijalna starost je 17 g. Oko pol. st. pripada tradic. vjerovanjima, 25% je katolika, a 20% protestanata. Manjinu čine muslimani. Nepismeno je oko četvrtina muškog i gotovo 40% ženskog st. Obvezno je osnovno obrazovanje u trajanju od 6 g., osnovne škole redovito pohađa o. 3/4 djece, a sr. školu manje od 20% djece. Najvažnija visokoškol. ustanova je Sveučilište Antananarivo, osn. 1961.
Gospodarstvo
M. spada među siromašnije zemlje svijeta s još uvijek nepovoljnom strukturom gospodarstva. Do nacionalizacije 1975. gospodarstvo je u velikoj mjeri bilo pod kontrolom Francuske, a nakon toga se do sred. 1990-ih razvijalo po socijalist. načelima. Otada se prema uputama Svj. banke i MMF-a provodi politika privatizacije i liberalizacije te se nastoje privući strana ulaganja i smanjiti vanj. dug. Napredak je ipak dosta spor, a razmjerno povoljne stope rasta (2,1% prosj. 1990–2002) posljedica su vrlo niske baze. BNP je i dalje nizak (niži od 250 USD/st.), procjenjuje se da 2/3 st. živi ispod granice siromaštva. Poljoprivreda koja daje trećinu dohotka i zapošljava gotovo 3/4 st. još je uvijek vrlo važna grana gospodarstva. Zbog nepovoljnih prir. značajki obradiv je malen dio površina (oko 5%), a na polovici se uzgajaju različite sorte riže, gl. prehr. namirnice. Od ostalih kultura najvažnije su kasava, slatki i obični krumpir, kukuruz, grah, kikiriki, voće (tropsko, jabuke, kruške, agrumi). Od komerc. kultura uzgajaju se šećerna trska, sisal, banane, kava (nekad vodeća), a M. je među vodećim svj. proizvođačima vanilije (1.) i klinčića (2.). Zbog raširene paljevinske poljoprivrede uništavaju se šume, a na padinama tlo je izloženo jakoj eroziji. U stočarstvu je najvažniji uzgoj goveda (zebu), svinja i koza. Ribarstvo je slabo razvijeno, ugl. lokalno, uz zap. obalu, a veću važnost ima slatkovodno, uvelike kao akvakultura. Pod šumama je o. 20% površine, velike su površine degradirane. Pošumljavanje daje slabe rezultate jer je drvo još uvijek važan energetski izvor. Ostaci trop. kišne šume staništa su mnogih životinja, vjerojatno i nekih nepoznatih vrsta. Rudno bogatstvo nije veliko; iako ima različitih ruda (grafit, kromit, željezna ruda, ugljen, rude nikla i bakra, nešto zlata i poludragoga kamenja i dr.), većinom su u malim količinama ili slabe kvalitete. Velike se nade polažu u otkrivena nalazišta rude titana na JI zemlje za koja se smatra da bi mogla biti među najvećima u svijetu, te podmorska nalazišta nafte i plina. Energetskih izvora nema puno, a i potrošnja energije je mala. Dvije trećine el. struje dobiva se iz hidroelektrana, ostalo u termoelektranama na ugljen. Ind. je slabo razvijena, većinom smještena oko gl. grada. Prevladava prerada poljoprivr. proizvoda (drvo, meso, šećerna trska, sisal, duhan), od ostalih važnija je proizvodnja papira, umjetnih gnojiva, građev. materijala, sapuna i odjeće, a postoji i pogon u kojem se sklapaju vozila. Uvoz je veći od izvoza, povremeno i znatno. Najviše se izvoze začini, tekstil, kava i drugi poljoprivr. proizvodi, dijelom prerađeni, te mineralni proizvodi. Uvoze se nafta i kem. proizvodi, strojevi i vozila, el. uređaji, roba široke potrošnje i hrana. Gl. partneri su Francuska, SAD, Njemačka, Japan, Mauricijus. Promet je slabo razvijen, posebice u zap. dijelu zemlje, a stupanj automobilizacije nizak. Gl. prom. čvorište je Antananarivo, koji ima i međunar. aerodrom. Velik dio cesta u zemlji nije asfaltiran, a želj. mreža sastoji se od dvaju nepovezanih dijelova. Gl. luka je Tomasina na ist. obali, prugom povezana s gl. gradom, a ostale važnije su Mahajanga, Toliara i Antsiranana.
BNP (2002): 3,78 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 32%, industrija 13%, usluge 55%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 73,8%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1995): 6%
Inflacija (1990–2001): 17,9%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,1%
Uvoz (2003): 1,08 mlrd. USD
Izvoz (2003): 764 mil. USD
BNP (2002): 3,78 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 32%, industrija 13%, usluge 55%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 73,8%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1995): 6%
Inflacija (1990–2001): 17,9%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,1%
Uvoz (2003): 1,08 mlrd. USD
Izvoz (2003): 764 mil. USD
Povijest
Područje M. naseljavali su od ←X. st. useljenici iz Indonezije. Otok je već u VIII. st. bio znan arap. pomorcima, spominje ga u svojim pismima Marko Polo, a prvi Europljanin koji ga je otkrio (i nazvao Otokom sv. Lovre) bio je B. Díaz (o. 1500). U XVI. st. Portugalci ustanovljuju svoja brojna trg. uporišta; od sred. XVII. st. prisutni su i Francuzi (obalna uporišta). Eur. osvajačima oduprla su se starosjedilačka kraljevstva Imerina (XIV. st.) i Sakalava (XVI. st.). U XVIII. st. Francuzi bez uspjeha pokušavaju uspostaviti trajna naselja (Fort-Dauphin, Antongil); među franc. kolonistima izdvajao se ug.-slovač. barun i pustolov Moritz Benyowski. Za vladanja kralja Imerine (od XIX. st. Kraljevstvo Madagaskar, gl. grad Antananarivo) Radema I. (1810–28) Sakalava je poražena, a otok sjedinjen pod jedinstvenom vlašću. U doba kraljice Ranavalone I. (1828–61) otvaraju se škole i tiskaju knjige na malagaškom jeziku; prekida se eur. utjecaj i protjeruju misionari. Naslijedio ju je sin Radema II. (1861–63), za čije vladavine ponovno jačaju franc. i brit. utjecaji; 1863. zbačen je s prijestolja, vlast je preuzeo Rainilaiarivony kao predsj. vlade (do 1895) i provodio politiku modernizacije. Od 1883. jačaju franc. pretenzije (ponajprije u području Sakalave); 1890. Britanci priznaju Francuzima pravo na M. God. 1895. proglašen je franc. protektorat, a Rainilaiarivony je protjeran iz zemlje; 1896. M. je proglašen franc. kolonijom. Protufrancuski ustanci potkraj XIX. i poč. XX. st. bili su ugušeni; organizirani polit. otpor počinje od 1915. (stranka Vy Vato Sakelika – VVS). God. 1942. privremeno ga zauzimaju Britanci, a 1946. M. dobiva status franc. prekomorskog područja. God. 1947–48. traje veliki antikolon. ustanak; ugušen nesmiljenim mjerama uz velika stradanja domaćega žiteljstva (11 000 poginulih). God. 1958. M. postaje autonomna republika (pod imenom Malgaška Republika) u sastavu Franc. zajednice; neovisnost stječe 26. VI. 1960. Predsj. (od 1960) i prvak Socijaldemokr. stranke Philibert Tsiranana uspostavio je režim samovlade (ponovno izabran i 1965. i 1972). Nakon nemira 1972. vlast u zemlji preuzima general Gabriel Ramanantsoa; 1972–73. traju etnički sukobi; 1975. ljevičarsku voj. vladu uspostavlja Didier Ratsiraka, koji je potkraj iste god. izabran za predsj. bez protukandidata (ponovno i 1983. i 1989) te je proglasio Demokr. Republiku Madagaskar. Tijekom 1975. veći dio Francuza (o. 140 000) iseljava. Etnički sukobi na otoku nastavljaju se i idućih godina (1977. o. 1000 poginulih). Demokr. procesi prisutni su od 1990-ih. God. 1993. održani su slobodni izbori; predsj. je postao oporbeni čelnik Albert Zafy, a nakon nemira 1996. ponovno D. Ratsiraka. Izbori održani 2001. doveli su do novih sukoba; izbornu pobjedu Marca Ravalomanane osporavao je D. Ratsiraka do sred. 2002, kada napušta državu. Pobjedu M. Ravalomanane učvrstio je i uspjeh njegove stranke na parlamentarnim izborima potkraj 2002.