magla, pridneni oblak vrlo sitnih kapljica vode (promjera 2–130 m) ili ledenih kristala, toliko laganih da lebde u zraku; smanjuje horizontalnu vidljivost u prizemnom sloju atmosfere na 1000 m i manje. Horizontalna vidljivost veća od 1000 m (ali ipak manja nego u potpuno čistom zraku) karakteristika je sumaglice. Pri temp. iznad ledišta može se održati samo uz visoku relativnu vlažnost zraka; pri temp. nižima od 0 °C sastoji se od pothlađenih kapljica vode, a na -30 °C pojavljuju se kristali leda; pri -45 °C m. se sastoji samo od kristala leda te je nazivamo ledena m. Prema postanku m. se dijele na m. zračnih masa (češće i važnije) i frontalne m. Advekcijski tipovi m. nastaju premještanjem zraka iz jednog područja u drugo: obalna m. (zrak koji se danju zagrije nad kopnom diže se uvis, na visini struji prema moru te se rashlađuje i vlaži; nastaje m. koju vjetar nosi na kopno do 5 km u unutrašnjost; česta na ist. obalama kontinenata i obalama velikih jezera); morska m. (nad oceanima kad vlažan zrak s toplijeg dijela mora dolazi nad hladnu morsku struju, npr. na dodiru Golfske i Labradorske struje); m. trop. zraka (nastaje strujanjem topla zraka trop. postanka prema višim geogr. širinama); arktički morski dim (hladan zrak koji dolazi sa zaleđenog mora. Uzlazna ili padinska m. nastaje kada vlažan zrak naiđe na reljefnu zapreku. Frontalne m. nastaju na graničnoj plohi između dviju zračnih masa, evaporacijom kapljica kiše ili vode iz tla i vegetacije. M. su većinom advekcijske prirode; mora i oceani maglovitiji su od kopna. U područjima izrazitog onečišćenja atmosfere (veliki gradovi, industr. područja) dolazi do stvaranja smoga (kovanica od engl. riječi smoke dim i fog magla); zbog pada temp. i slaba strujanja zraka stvara se gust sloj m. pomiješan s dimom i plinovima nastalima izgaranjem fosilnih goriva.