magnezij, znak Mg, kem. element iz skupine II-A periodnog sustava elemenata (at. br. 12, at. masa 24,312), relativne gustoće 1,738 g/cm3. U elementarnom stanju srebrenasto-bijela kovina, na zraku gubi sjaj i prekriva se slojem zaštitnog hidroksida. Zapaljen gori bijelim plamenom oslobađajući veliku količinu topline. Kemijski je sličan kalciju. U prirodi je dosta raširen po čemu je osmi element u Zemljinoj kori, ali se ne nalazi slobodan nego u spojevima. Najviše ga ima u rudama i stijenama, karbonatima kao što su magnezit, dolomit, silikatima kao što su azbest i serpentin, te u kloridima i morskoj vodi. Dobiva se elektrolizom magnezijeva klorida. Važan je u živim organizmima, a biljke ne mogu rasti bez njega. Bitan sastojak klorofila važnog za fotosintezu. Služi u proizvodnji lakih slitina koje se upotrebljavaju za zrakoplovne motore, trupove, rakete i projektile. Ime je dobio prema maloaz. gradu Magnesiji ad Sipylum u blizini kojega je pronađen. Kao element prvi ga je prepoznao škot. kemičar Joseph Black (1755), a iz njegova oksida prvi ga je izolirao engl. kem. Humphry Davy (1808).