Mahābhārata, veliki staroindij. junački ep na sanskrtu, nastajao od ←IV. st. do IV. st. (o. 100 000 dvostihova, 18 knjiga). Pripisuje se mitskom pjesniku Vyâsi. Radnja epa bavi se sukobom oko naslijeđa u plemenu Bhârata, između rodova Kaurava i Pândava. Fantastična bitka do međusobnog istrebljenja na polju Kurukšetri prenosi se na duhovnu razinu, junaci posjeduju božanske moći, a gl. skriveni junak epa Krišna otkriva svoju božansku prirodu Arjuni, junaku Pândava. U primarnu priču, koja možda ima pov. jezgru, uklopljene su različite epizode, parabole, legende, herojski mitovi i filoz.-religiozni traktati, od kojih je najpoznatiji Bhagavadgîtâ (Pjesma uzvišenoga). M. je izvor za poznavanje starog indij. društva, njegovih ustanova, vjerovanja, nar. baštine, kao i filoz. načela hinduizma i utjecaja budizma.