majordom (latinski: maior domus), u srednjem vijeku, nadglednik posluge i upravitelj u plemićkim kućama. Posebno važnu ulogu majordom je imao u Franačkoj u vrijeme merovinških vladara, poglavito nakon podjele zemlje na Neustriju, Austraziju i Burgundiju, kada stječe pravo uprave nad kraljevskim posjedom i pravo nadzora nad sveukupnom državnom upravom. Moć majordoma bila je u pojedinim razdobljima toliko izražena da se njezin nositelj nazivao i mali potkralj (subregulus). Nakon 600. godine funkcija majordoma nije isključivo vezana za kralja te dolazi pod utjecaj plemstva. Austrazijski majordomi iz kuće Arnulfinga (preteče Karolinga) postigli su i nasljednost obnašanja službe majordoma, a → Pipin Srednji postao je 687. godine majordom cijele Franačke. Za njegova sina → Karla Martela vlast majordoma praktički je potisnula moć merovinškoga vladara. Nakon što je Karlov sin → Pipin Mlađi (Mali) 751. uzdignut na kraljevsku čast, služba majordoma je ukinuta.