Makarska
Makarska, grad i središte gradskoga upravnog područja u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u središnjoj Dalmaciji, 61 km jugoistočno od Splita. Nalazi se podno Biokova, u prostranoj uvali, nasuprot Brača. Grad ima 13 426, a gradsko upravno područje 13 834 stanovnika (2011). Nalazi se uz Jadransku magistralu; luka. Turizam; turističko središte → Makarskoga primorja. Poljodjelstvo u okolici; uzgoj maslina, vinove loze i smokava. Prerada plastike. Prehrambena (bezalkoholna pića) i građevinska industrija. Ribarstvo. Pomorstvo. Barokna crkva sv. Marka iz 1755. Barokna česma i kip Andrije Kačića Miošića. Crkva sv. Filipa iz XVIII. st. i sv. Petra iz XV. st. Franjevački samostan iz 1400 (obnovljen 1540) s crkvom sv. Marije (danas pinakoteka). Muzej i malakološka zbirka. Sačuvan obelisk podignut je u čast francuskoga maršala Marmonta (iz razdoblja francuske vladavine 1805–13). Meteorološka postaja. Trajektna veza sa Sumartinom na otoku Braču. Tragovi naseljenosti iz prapovijesnoga i kasnoantičkoga razdoblja. U rimsko doba bila je postaja na cesti Salona–Narona. U kasnoantičkom i ranom srednjovjekovnom
razdoblju spominje se pod imenom Muccurum, Mucules i Mokro. Bila je dio Neretvanske kneževine u IX. st. U drugoj polovici XI. st. hrvatski kralj Petar Krešimir IV. pripojio ju je Hrvatskoj (zajedno s cijelim neretvanskim područjem). Do XIV. st. priznavala je vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Pod vlašću Kotromanića bila je od 1324. Za prevlast nad cijelim makarskim područjem sredinom XV. st. vodile su se borbe između Mletačke Republike i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Od 1452.bila je u posjedu Mlečana. Osmanlije 1492. osvajaju dio makarskoga područja, 1498–99. i Makarsku. Grad su opasali zidinama i utvrdili trima kulama. Pod današnjim se imenom prvi put spominje 1502. u dokumentu fočanskoga kadije Muhameda Musina. Početkom XVI. st. bila je središte nahije Primorje i važno trgovište. Vlast Venecije priznata je 1646, a službeno uspostavljena 1681. Urbana jezgra Makarske nastala je za mletačke vladavine (do 1797). Bila je pod vlašću Austrije (1797–1805. i 1813–1918) i Francuske (1805–13). U Drugom svjetskom ratu, kao jedno od većih središta antifašističkoga pokreta, više je puta bombardirana; najteže 8. IX. 1944. Godine 1962. snažan potres pogodio je cijelo područje. Rodno je mjesto hrvatskoga novinara i publicista Frane Barbijerija i boksača Stipe Drviša.
razdoblju spominje se pod imenom Muccurum, Mucules i Mokro. Bila je dio Neretvanske kneževine u IX. st. U drugoj polovici XI. st. hrvatski kralj Petar Krešimir IV. pripojio ju je Hrvatskoj (zajedno s cijelim neretvanskim područjem). Do XIV. st. priznavala je vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Pod vlašću Kotromanića bila je od 1324. Za prevlast nad cijelim makarskim područjem sredinom XV. st. vodile su se borbe između Mletačke Republike i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Od 1452.bila je u posjedu Mlečana. Osmanlije 1492. osvajaju dio makarskoga područja, 1498–99. i Makarsku. Grad su opasali zidinama i utvrdili trima kulama. Pod današnjim se imenom prvi put spominje 1502. u dokumentu fočanskoga kadije Muhameda Musina. Početkom XVI. st. bila je središte nahije Primorje i važno trgovište. Vlast Venecije priznata je 1646, a službeno uspostavljena 1681. Urbana jezgra Makarske nastala je za mletačke vladavine (do 1797). Bila je pod vlašću Austrije (1797–1805. i 1813–1918) i Francuske (1805–13). U Drugom svjetskom ratu, kao jedno od većih središta antifašističkoga pokreta, više je puta bombardirana; najteže 8. IX. 1944. Godine 1962. snažan potres pogodio je cijelo područje. Rodno je mjesto hrvatskoga novinara i publicista Frane Barbijerija i boksača Stipe Drviša.