makroekonomija, dio ekonomije koji proučava ukupnost ekon. procesa i promjena u nac. gospodarstvu. Ono što je karakteristično za ekonomiju su ekon. agregati odn. skupni pokazatelji ekon. veličina jednoga gospodarstva koji se dobivaju jednostavno zbrajanjem svih pojedinih ekon. veličina. Tako govorimo o društv. proizvodu (bruto ili neto), nac. dohotku, ukupnoj zaposlenosti, razini cijena, ukupnoj javnoj i priv. potrošnji, ukupnim investicijama itd. Makroekonomska teorija naglo se počela razvijati nakon velike gosp. krize 1930-ih godina kada je postalo potpuno jasno da tržište nije sposobno riješiti sve probleme nego da se i država mora uključiti i igrati važniju ulogu u ekonomiji nego dotad. Velik zamah razvoju makroekonomije dali su radovi J. M. Keynesa, najznačajnijeg makroekonomista tog doba, koji je svojim radovima pokrenuo pravu ekon. revoluciju. Temeljno je obilježje m. međuovisnost ponude i potražnje i svaki bi se ekon. problem u načelu trebao rješavati u terminima opće ravnoteže. Druga je važna značajka m. da se ona u svojem proučavanju ekon. odnosa često služi pretpostavkom ceteris paribus iz jednostavnog razloga što u ekonomiji postoji toliko međuovisnosti između mnogih veličina da ih nijedna suvisla analiza ne može obuhvatiti sve odjedanput. Unutar m. razvile su se s vremenom mnoge poddiscipline koje se bave užim krugom ekon. procesa i pojava, tako danas postoje teorija ekon. politike, nac. računovodstvo, teorija privrednog razvoja itd.