membrana (lat.) 1. Odjelni sloj, tanka koža, opna. Selektivno nadzire prijenos tvari između dviju strana koje razdvaja. Služi za separaciju, filtraciju, odvajanje i selekciju (npr. stanična m., polupropusna m. važna za difuziju i osmozu). 2. U tehnici, sloj koji titra (npr. m. zvučnika koja titra ovisno o el. signalu, ili m. mikrofona koja titra ovisno o dolaznome zvučnom valu). 3. biol Opna, ovojnica, npr. jezgrena m., stijenka oko jezgre ili pak stanična m., koja izvana obavija citoplazmu kao granica prema okolišu. Ima uloge zaštite i reguliranja prometa tvari, budući da je selektivno propusna za određene tipove molekula koje prolaze kroz nju difuzijom. Membranama se u medicini nazivaju anatomske tvorbe nalik na opnu, npr. bubnjić (m. tympani), staklovinska ovojnica, djevičnjak i dr.