misa, minijatura J. Klovića iz Misala Jurja Topuskog, Zagreb, riznica katedrale
misa (lat.) 1. relig Gl. obred kršć. bogoslužja, euharistijsko slavlje. U katolicizmu jedan od sedam sakramenata, euharistijska žrtva u kojoj se Krist na nekrvni način žrtvuje u obliku kruha i vina. Ujedno spomen na njegovu muku i smrt. Nastala je u ranome kršćanstvu, a konačni oblik dobila u IV. i V. st., uz neke kasnije promjene. Kroz povijest su se izmjenjivali razni nazivi: lomljenje kruha, Gospodnja večera (i danas u protestantizmu), sastanak, žrtva, zahvala, služba (liturgija, danas u Ist. crkvama). Naziv m. dolazi od izraza otpusta, nekad za katekumene na kraju prvog dijela mise, poslije i danas na kraju obreda (lat. Ite, missa est! Pođite u miru!). Dijeli se u dva dijela: promjenjivi dio molitava i biblijskih čitanja (služba riječi) s homilijom i Vjerovanjem, i kanon mise ili euharistijska služba. Jezik m. u zap. obredu bio je latinski do II. vatikanskog sabora, poslije na nar. jezicima. Postoje i stalni dijelovi mise, često uglazbivani (Ordinarium): Kyrie – Gospodine smiluj se, Gloria – Slava, Credo – Vjerujem, Svet – Sanctus i Jaganjče Božji – Agnus Dei. 2. glazb U širem smislu, svi pjevani dijelovi gl. kat. obreda, a u užem ciklička skladba s tekstom misnog ordinarija te stavcima Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus/Benedictus i Agnus Dei. U tisućljetnom razvoju prošla je niz faza – od srednjovj. jednoglasja (gregorijanski koral), preko razvojnih etapa vokalne polifonije, pa uvođenja instrum. pratnje do (uz udaljavanje od liturgijske namjene) skladbi koncertantnih značajki, namijenjenih solistima, zboru i orkestru. Na strukturne značajke glazbe u pojedinim fazama upućuju posebni nazivi – jednoglasne su označene kao koralne m., one iz prvog razdoblja višeglasja kao organalske (prema organumu, vrsti višeglasja od IX. do XII. st.), slijedile su višeglasne koralne m. (pojedini je stavak skladan na napjev istoimenoga koralnog predloška), pa cantus-firmus ili tenorske m. (svi su stavci imali isti cantus firmus povjeravan tenoru), slijedile su chanson-missae (cantus-firmus je uziman iz svjetovnih popijevki), pa missae parodiae (sastavljene od dijelova moteta, chansona, madrigala), instrumentalnom polifonom obradbom koralnih m. nastale su orguljske m. (Missa per organo), a primjenom orkestra koncertantne m. Tehnika skladanja i namjena pojedine mise iskazivane s još niz pobližih oznaka. Iz enormnog broja skladanih misa najpoznatije su Misa pape Marcela Palestrine, pa Hohe Messe h-mol J. S. Bacha, Krunidbena m. W. A. Mozarta, Missa solemnis Brucknera, Glagolska mše Janáčeka, Missa solemnis “pro pace” A. Caselle. Posebna vrsta m. je ona za preminule (rekvijem).