modernizam (francuski: modernisme) 1. Pokret u širim društvenim tokovima, a osobito u umjetnosti, napose književnosti, koji se razvija od polovine XIX. stoljeća i zasniva na novom shvaćanju čovjeka koji se, oboružan prekretnim znanstvenim i općim društvenim dostignućima, oslobađa za nove estetske senzibilitete te nova vrednovanja. U osnovi je usmjeren prevrednovanju tradicije, oslobađanju od akademizma, izazovan je spram svake konvencionalnosti. Pjesništvo može govoriti i o cvijeću zla (Ch. Baudelaire), roman o naturalističkoj strani života (É. Zola), figurativni svijet slikarstva lomi se impresijama (C. Monet) i sl. Pojam se rabi za umjetničko stvaralaštvo uglavnom od pojave simbolizma, ali nije ograničen vremenski, te se njime obuhvaćaju i usmjerenja kao što su impresionizam, ekspresionizam, larpurlartizam, nadrealizam, dadaizam, fovizam, futurizam, kubizam, suprematizam, konstruktivizam itd., ako uključuju uporabu eksperimenta, novih estetičkih mjerila, razbijanje konvencija žanra i sl., na primjer u drami (B. Brecht, S. Beckett, E. Ionesco), romanu (J. Joyce, W. Faulkner), pjesništvu (T. S. Eliot, E. Pound, F. García Lorca), arhitekturi (W. Gropius, Le Corbusier) i dr. U hrvatskoj književnoj historiografiji termin se rabi uglavnom za razdoblje nakon 1914, a uključuje pisce kao što su M. Krleža, A. B. Šimić, T. Ujević i dr., sve do R. Marinkovića, V. Parun, S. Novaka i dr. Za razdoblje nakon 1950-ih češće se rabi termin postmodernizam, ali se granice ne postavljaju strogo. 2. Teološko-filozofski smjer u Katoličkoj crkvi koji je na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeću išao za obnovom Crkve u egzegezi, socijalnoj nauci, dogmatskim i moralnim postavkama, te za prilagodbom Crkve zahtjevima modernoga vremena, i približavanjem modernoj znanosti, kulturi, filozofiji, političkim i socijalnim dostignućima. Stoga traži kritički pristup Bibliji, usklađivanje kršćanskog učenja s modernim filozofskim smjerovima, veće sudjelovanje kršćana u kulturnom životu društva itd. Papa Pio X. osudio je modernizam dekretom Lamentabili (1907) pa je ubrzo došlo do sporenja između modernista i integrista, koji su umnogome ublaženi dokumentima II. vatikanskoga koncila.