Malezija

Službeni naziv: Malezija, Persekutuan Tanah Malaysia
Površina: 329 733 km2
Stanovništvo (procjena 2002): 24 305 000 (74 stanovnika/km2); 58% gradsko
Glavni grad Kuala Lumpur, 1 454 000 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 13 sav. država (negeri) i 3 sav. teritorija (wilayah persekutuan)
Službeni jezik malajski
Valuta ringit (ringgit) = 100 sena
Malezija, država u jugoist. Aziji. Sastoji se od Zap. Malezije na Malajskom poluotoku (Indokina), graniči s Tajlandom na S, i preko prolaza Johore sa Singapurom na J, i od Ist. Malezije na otoku Borneu, graniči s Indonezijom na J i Brunejem na S; ima 4675 km morske obale.
Prirodna obilježja

rijeka Tutoh

vladina palača u Kuala Lumpuru

Sarawak, NP Niah Caves
Dva dijela Malezije međusobno su udaljena više od 600 km, znatno se razlikuju. Poluotočni dio Malezije (Zap. Malezija) zauzima o. 131 700 km2 (40% ukupnog teritorija), pruža se u smjeru SZ–JI o. 750 km, najveće širine više od 300 km. U unutrašnjosti se pruža više usporednih planinskih nizova između kojih su riječne doline. U sred. i sjev. dijelu javljaju se vapnenci s tipičnim krškim nadzemnim i podzemnim reljefnim oblicima. Gorja se dosta strmo izdižu iz priobalnih ravnica, a niža su samo u juž. dijelu gdje jedva prelaze 1000 m i gdje je više uravnjenih površina. Na Z se pruža gorje Titiwangsa ili Main, najizrazitiji planinski lanac s više vrhova oko ili više od 2000 m i čini gl. razvodnicu Indij. i Tihog oceana. Najviši vrh Zap. Malezije je na SI zemlje, Ganung Tahan, 2189 m. Obalna nizina na Z široka je 20–80 km, a na I je još uža i isprekidana. Klima je trop., monsunska s malim godišnjim kolebanjima temp. koja se kreće o. 25–28 °C u nizinskim krajevima. Padalina ima cijele godine, tek je mjesec-dva sušnije vrijeme. Obilne su, posvuda više od 2500 mm, mjestimično do 5000 mm, a najviše ih donosi ljetni jugozap. monsun (lipanj–listopad). Otočni dio (o. 198 000 km2, 60% teritorija Malezije) zauzima područje Sabaha na S i Sarawaka na SZ Bornea. To je izduženi pojas dug 1100, a širok do 270 km u kojem se izdvajaju tri cjeline. Priobalna nizina uz nerazvedenu obalu Sarawaka široka je 30–60 km, a uz razvedenu obalu Sabaha 15–30 km. Prema unutrašnjosti je raščlanjeno brdsko područje s uskim dolinama i uzvisinama strmih padina. Visine su ugl. do 300 m, mjestimično i do 800 m. Još prema unutrašnjosti je planinsko područje vis. 1500–2200 m. Na S, gdje je i bliže obali, premašuje 4000 m (Kinabalu, 4101 m, najviši vrh Malezije i Bornea). Klima je također trop., ali godišnje temp. malo više osciliraju, u priobalju su između 24 i 30 °C, u unutrašnjosti nešto niže. Padalina ima cijele godine, najviše ih donosi zimski sjeveroist. monsun (studeni–ožujak), vrlo su obilne, većinom više od 5000 mm. Karakteristična je vegetacija trop. kišna šuma koja pokriva polovicu poluotočnog i 2/3 otočnog dijela. Lokalne razlike uočljive su s obzirom na ocjeditost tla – u priobalju i uz tokove javljaju se močvarne šume, u višim predjelima planinske trop. šume. Biljni i životinjski svijet iznimno je bogat i raznovrstan. Vode u manjem dijelu pripadaju slijevu Indij. oceana, a u većem Tihog oceana (Južnokin. more). Rijeke su ugl. kratke, s obiljem vode cijele god., ali preplitke za plovidbu većih brodova. U Zap. Maleziji najvažnija je r. Pahang, o. 440 km, dijelom plovna, često poplavljuje zbog deforestacije u bazenu; ulijeva se u Južnokin. more. U otočnom dijelu najveće r. su Rajang u Sarawaku (563 km) i Kinabatangan (560) u Sabahu. Obje velikim deltastim ušćima utječu u Južnokin. more, a zajedno sa svojim pritocima važne su u prom. povezivanju.
Stanovništvo

kuće na rijeci Sungai
Etnički je dosta heterogeno, ali većinu čini nekoliko skupina. Dominiraju, brojčano i politički, malajski narodi, Malajci (59%) koji se u M. nazivaju Bumiputera (sinovi zemlje). Oko 25% st. čine Kinezi koji su se počeli doseljavati od kraja XIX. st., većinom u gradove kao trgovci te kao radnici u rudnicima. Indijci (o. 7%) st. dolazili su kao radnici na plantažama kaučukovca. Mnogobrojne manje narode čine predmalajski straosjedioci u unutrašnjosti (Jakun, Semang, Senoi), Kmeri, Tai, te brojna dajačka plemena na Borneu. Služb. jezik je malajski, piše se latinicom, a govore se i kineski, engleski, tamilski i dr. Sr. gustoća naseljenosti je 74 st./km2. Poluotočni dio znatno je gušće naseljen, na njemu živi o. 80% st. Najgušće su naseljene obalne nizine i brežuljci na Z. U Sarawaku je sr. gustoća 20, a u Sabahu 40 st./km2 s izrazitom koncentracijom u priobalju. U gradovima živi o. 3/4 st., oko polovicu grad. st. čine Kinezi. Gl. grad Kuala Lumpur ima 1 454 000 st., a procjenjuje se da šire grad. područje premašuje 6 mil. st. Ostali veći gradovi: Klang (879 900), Subang Jaya (833 600), Johor Bahru (802 500) koji sa susjednim Singapurom čini konurbaciju, Ipoh (673 300) i Ampang Jaya (644 100). Najveći grad u Sarawaku je Kuching (570 400), a u Sabahu Kinabalu (457 300). Porast st. vrlo je brz, o. 26‰ (prosj. 1980–2001), iako se postupno usporava zbog ograničenja imigracije i smanjenja stopa rodnosti. Ona se danas kreće o. 22‰, a smrtnost je samo 5‰. Stoga je stanovništvo mlado, mlađih od 15 g. je 33%, a starijih od 65 g. manje od 5%. Medijalna starost je 23 g., a očekivano trajanje života 73 g. Islam je službena drž. religija, a ustav jamči vjersku slobodu. Muslimani suniti čine o. 60% st., 20% je budista, po 9% kršćana, 6% hinduista, ima taoista, konfucijanista i dr. Nepismeno je 8% muškog i 16% ženskog st. Obvezno je i besplatno 10-godišnje osnovno obrazovanje.
Gospodarstvo

rijeka Baram, prijevoz trupaca

Kota Kinabalu, luka
Od sredine 1970-ih M. se transformirala od izvoznika ruda, nafte i kaučuka u snažnu industr. zemlju, vrlo se intenzivno razvijala i priskrbila naziv jednog od “azijskih tigrova”. To je postignuto liberalizacijom stranih ulaganja (najviše Japan i SAD), snažnom orijentacijom na svj. tržište, povoljnom fiskalnom politikom i kvalitetnom, a jeftinom radnom snagom. Kriza potkraj 1990-ih i poč. 2000-ih nakratko je usporila rast, ali je uspješno prevladana. Stopa gosp. rasta brža je od porasta st. pa je BNP premašio 3500 USD/st. Poljoprivredom se bavi znatan udio st., a površine pod plantažama komerc. kultura triput su veće od onih za samoopskrbnu poljoprivredu. Najvažniji poljoprivr. proizvodi su palmino ulje (1. u svijetu), kaučuk (3. na svijetu), kakao, šećerna trska, kokos, papar, a za vlastite potrebe najviše se uzgaja riža. Od životinja najviše se uzgajaju perad i svinje. Šume obiluju vrijednim trop. vrstama, ponegdje se preintenzivno iskorištavaju što se odražava na eroziju i poplave. Najvažnije su šume na Borneu, a nastoji se razviti drvna ind. i smanjiti udio neobrađenog drva u izvozu. Riba je tradic. dio prehrane, lovi se i u moru i u rijekama, sve se više razvija akvakultura. M. raspolaže različitim rudama, rudarstvo je nekad bilo oslonac gospodarstva, ali promjenom gosp. strukture važnost mu je opala. Najvažnija ruda bila je kositar, M. je bila među vodećim izvoznicima u svijetu. Od ostalih ruda ima boksita, bakra, željeza, različitih obojenih metala, zlata. U podmorju Južnokin. mora pronađeni su nafta i plin. Od ostalih energenata ima ugljena i znatan, još neiskorišten hidroenergetski potencijal (15% el. energije). Ind. je dobro razvijena. Dijelom se odnosi na preradu sirovina (nafta, rude, drvo, poljoprivr. proizvodi), a dijelom doradne poslove sklapanja el. i elektron. uređaja, telekomunikacijske i uredske opreme, ali i izradu sastavnih dijelova (poluvodiči, integrirani spojevi). Snažno je razvijena automob. te raznolika prerađivačka ind. za rastuće vlastito tržište (prehr., tekst., građev., kem.). Vanj. trgovina vrlo je važna, izvoz je veći od uvoza. Oko 3/4 vrijednosti uvoza odnosi se na poluproizvode, sastavne dijelove za različite uređaje, a ostatak čine roba široke potrošnje, vozila i dr. U izvozu 2/3 čine elektron. uređaji i pribor, izvoze se kem. i kovinski proizvodi, naftni derivati, tekstil, poljoprivr. proizvodi. Trguje se s mnogim zemljama, najviše sa SAD-om, Singapurom i Japanom. Značajne prihode ostvaruje turizam, zemlju godišnje posjeti 15 mil. turista. U razvijenosti prometa velike su razlike zap. i ist. dijela, koji znatno zaostaje. Ipak, infrastruktura se kontinuirano razvija još od doba orijentacije na izvoz sirovina. Zbog uključenosti u svj. trgovinu snažno je razvijen pom. promet. Najveće luke: Kelang, Johor Bahru, Pinang, Kuantan, Kuching i Kota Kinabalu. Međunar. aerodrom je u Kuala Lumpuru.
BNP (2002): 86,04 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 9%, industrija 47%, usluge 44%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 15%, industrija 37%, usluge 48%
Nezaposlenih (2003): 3,6%
Inflacija (1990–2001): 3,6% (2003: 1,1%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 6,2%
Uvoz (2003): 82,95 mlrd. USD
Izvoz (2003): 104,13 mlrd. USD
Povijest

Miri, kineski hram Tua Pek Kong
Pod utjecajem Indije na ist. i zap. obali Malajskog poluotoka u II. st. počeli su se osnivati manji gradovi države. Istodobno započinje i snažan utjecaj dominantne indij. kulture te budizma i hinduizma. U razdoblju od VII. do XIII. st. gospodarski se os. uspješno razvijalo područje poznato pod imenom Úri Vijaya smješteno na juž. Sumatri, u prvom redu zbog značenja Malajskoga prolaza kao trg. puta. U razdoblju od IX. do XIV. st. na Malajskom se poluotoku proširio budizam, upravo zbog činjenice što je poluotok bio pod vlašću spomenute budističke države Úri Vijaya. No zbog snažna arap. utjecaja, u M. je s vremenom najjača religija postao islam (o. 50% st.). U XV. je st. grad država Malaka (Melaka, Malacca) uspješno nadvladala monopol grada države Palembanga u pom. trgovini kroz Malajski prolaz. Istodobno, Malaka je postala središte širenja islama u jugoist. Aziji. Prvi kolonizatori na ovom području bili su Portugalci koji su 1511. osvojili Malaku. No već 1641. ovo je područje palo pod kolonizatorsku upravu Nizozemaca koji su odmah uspostavili monopol na trgovinu kroz Malajski prolaz. Od kraja XVIII. st. jača polit. i gosp. utjecaj Vel. Britanije. Tako su 1786. Britanci utemeljili slobodnu luku na otoku Pinangu, 1819. osnovali Singapore, 1824. preuzeli Malaku od Nizozemaca. Ta su tri grada 1826. ujedinjena u upravnu cjelinu odn. koloniju Straits Settlements, a 1867. uzdignuti su na razinu krunske kolonije. Koristeći se neprijateljstvom sultanatâ na Malajskom poluotoku, Britanci su u razdoblju 1873–88. nametnuli protektorate nad sultanatima Perak, Selangor, Pahong, Negeri Sembilan i Johor, a 1909. i nad sultanatima Kelantan, Terengganu, Kedah i Perlis. Na sjev. Borneu u XV. st. uspostavljena je vlast brunejskih sultana. Već u XVI. st. na tom su području prve trg. kolonije utemeljili Portugalci, a potkraj XVIII. st. pridružili su im se Britanci. U znak zahvale za pomoć u borbi protiv gusara s otoka Sulu i Dajaka, brunejski je sultan 1841. poklonio Sarawak Englezu Jamesu Brookeu. Sarawak je od tada pa do 1946. bio pod izravnom vlašću “bijelih radža”. I područje Sabaha brunejski je sultan 1881. ustupio Brit . kompaniji koja je tim područjem upravljala do 1945. U skladu s imperijalističkim planovima jap. voj. krugova, u II. svj. ratu Maleziju je zauzeo carski Japan (1941–45). God. 1946. utemeljena je Unija malajskih država, ponajviše kao rezultat brit. politike u jugoist. Aziji. Britanci su utjecali i na osnivanje autonomne Malajske Federacije 1948, koja se sastojala od spomenutih sultanata i brit. posjeda – Pinanga i Malake. U okviru globalnih komunist.-kapitalist. sukoba tog vremena, federaciji su se u razdoblju 1948–60. suprotstavljali komunist. gerilci koje je podržavala Kina. Nakon potpisivanja sporazuma između Vel. Britanije i Malajske Federacije 1956, 31. VIII. 1957. proglašena je nezavisnost Malajske Federacije, koja je odmah priključena Commonwealthu. God. 1946. posljednji je “bijeli radža” Charles W. Brooke predao Sarawak Vel. Britaniji, čime je to područje steklo status krunske kolonije. No, već 1962. Sarawak je stekao unutrašnju samoupravu, 1963. postao nezavisna država, da bi 16. IX. 1963. ušao u sastav Malezijske Federacije. Sličnu je sudbinu slijedio i Sabah koji je 1945. predan na upravu brit. guverneru, potom je Londonskim sporazumom iz 1963. proglašen nezavisnom državom, te istodobno sa Sarawakom 16. IX. 1963. pristupio Malezijskoj Federaciji. Tako je najznačajniji datum u povijesti suvr. Malezije spomenuti 16. IX. 1963. kada su se Malajska Federacija (devet sultanata i dvije države), Singapur, Sarawak i Sabah ujedinili u Malezijsku Federaciju. Utemeljenju Malezijske Federacije najviše se protivila susjedna Indonezija koja je (do 1967) vojno i logistički podupirala protuvladine gerilske jedinice na S Bornea. S obzirom na nac. raznolikost kin. Singapura i ostalih jedinica uključenih u federaciju, ne čudi što je ovaj grad već 9. VIII. 1965. sporazumno istupio iz federacije. U razdoblju od druge pol. 1960-ih do druge pol. 1990-ih Malezijska je Federacija proživljavala snažan gosp. napredak. Nakon velike financ. krize koja je 1997. zahvatila cijelu tihooceansku Aziju, gospodarstvo Malezije snažno je osjetilo negativne gosp. posljedice te krize, a ona se djelomično odrazila i na polit. situaciju u državi, os. na nesuglasice unutar vladajuće stranke, Udružene malajske nac. organizacije, koja je bila na vlasti od 1981.