Manisa ili Manissa, stela iz antičkoga grada Magnesije ad Sipyluma
Manisa ili Manissa (ant. Magnesia ad Sipylum), grad i upravno središte istoimene provincije (13 810 km2, 1 299 975 st.), 32 km si od Izmira, zap. Turska; 244 095 st. Smjestio se na sjev. padinama gorja Manisa Dađý (Sipylus), u dolini r. Gediz. Želj. čvorište i trg. središte bogate poljoprivr. okolice; uzgoj vinove loze, maslina, duhana, sezama i pamuka. Elektron. ind. Džamija iz 1522. sagrađena u čast majke Sulejmana I. Veličanstvenog, džamija Muradiye iz XVI. st. (nekad rezidencija osman. sultana Murata II. i Murata III.), te džamija Ulu (najstarija, sagrađena 1366. na mjestu biz. crkve). Arheol. muzej. U okolici ležišta ruda (magnezij, cink i živa) i ruševine ant. naselja (Magnesia ad Sipylum). U posjedu Perzijanaca (←VI. st.), Grka, Rimljana (u blizini grada Rimljani su ←190. porazili sirijskoga kralja Antioha III. Velikog i time najavili početak rim. dominacije u Maloj Aziji), Bizantinaca, križara te seldžučkih Turaka. Do 1313. nosio ime Saruhan; preimenovan u Manisa. Dio Osman. Carstva postaje 1405. Pod okupacijom Grčke 1821.