Marcel, Gabriel Honoré, franc. filozof, dramatičar i kritičar (Pariz, 7. XII. 1889 – Pariz, 8. X. 1973). Od 1922. radio u nakladništvu; prelazi 1929. iz židovstva na katolicizam. Prof. u Parizu i Montpellieru. Gl. predstavnik kršć. egzistencijalizma. Sam se nazvao “novosokratikom” budući da svoju filozofiju ne shvaća kao sustav. Polazište njegove filozofije razočaravajuće je iskustvo ljudske svijesti u dodiru s “razorenim svijetom” ogrezlim u subjektivizmu, konzumizmu i hedonizmu. Izlaz vidi u “konkretnoj ontologiji”, pozivu na istinu kroz ljubav, nadu i vjeru u Boga. Iste filoz. i kršć. nazore obrađuje i u svojim dramama. Gl. filoz. djela: Metafizički dnevnik; Biti i imati; Homo viator; Filozofija nade; Čovjek kao problem; gl. drame: Razbijeni svijet; Milost; Srce drugih.