Giambattista Marino
Marino, Giambattista (Giovan Battista), talijanski pjesnik (Napulj, 14. X. 1569 – Napulj, 26. III. 1625). Burne mladosti, dvaput uhićen, u Rimu bio u službi kardinala Pietra Aldobrandinija, a u Francuskoj štićenik Marije de’ Medici. Njegova lirika, puna neobičnih motiva, nejasnih metafora, igara riječi i zvuka, ima svrhu da izazove “čuđenje” čitatelja (Rime; Lira). Ključno je djelo mitološka poema Adonis (1623), velika opsegom (45 000 stihova) i bez čvrste strukture, ali bogata u stilskom izrazu i kićenoj formi. Veliku popularnost ep duguje senzualnoj priči o ljubavi Venere i Adona, eruditskoj obradi i estetskoj vrsnoći. Pjesnička poetika G. Marina utemeljila je “marinistički” književni smjer (→ marinizam), čiji se odjeci vide i u hrvatskih pjesnika XVII. stoljeća (I. Bunić Vučić, Dž. Palmotić, I. Đurđević i dr.). Ostala djela: Sveta govorenja; Pokolj nevine dječice.