Masaccio (pravim imenom Tommaso di ser Giovanni di Mone Cassai), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno, kraj Arezza, 21. XII. 1401 – Rim, 20. XII. 1429). Iako je umro mlad i o njegovu životu i školovanju zna se malo, izvršio je velik pomak u slikarstvu XV. stoljeća; među prvima ostvario djela renesansnoga duha i udario temelje zamahu toga stila u Italiji. Primjenom perspektive stvara iluziju prostora; mirne ljudske figure, povezane u skladne grupe, oblikuje realistički s jakim dramsko-psihološkim izrazom. Glavno djelo nalazi se u kapeli Brancacci u firentinskoj crkvi Sta Maria del Carmine koju je oslikao zajedno s Masolinom da Panicaleom. Novim načinom (maniera moderna) ostvario čuvene kompozicije: prizori iz života sv. Petra (Porezni novčić) i istočni grijeh (likovi Adama i Eve na kompoziciji Izgon iz raja prvi su realistički naslikani aktovi u talijanskom slikarstvu). Smisao za jednostavnu monumentalnost nalazimo na freski Sv. Trojstvo u firentinskoj crkvi Sta Maria Novella i oltarnoj slici Majka Božja s djetetom i sv. Anom (u galeriji Uffizi u Firenci). Presudno utjecao na Filippina Lippija (dovršio freske u kapeli Brancacci), P. Uccella, A. del Castagna, B. Gozzolija.