matrica (lat.) 1. mat Sustav brojeva smještenih u pravokutnu shemu (tablicu) od m redaka i n stupaca (m × n). Brojevi (ili algebarske varijable) koje čine m. nazivaju se elementi matrice. Svaki element x matrice X određen je svojim položajem u i-tom retku i j-tom stupcu i piše se X=(xij). Matrica tipa n x n je kvadratna matrica n-tog reda. Matrice se mogu zbrajati i množiti po pravilima teorije matrica. Upotrebljavaju se u rješavanju sustava linearnih jednadžbi. Teoriju matrica razvio je brit. matematičar Arthur Cayley u XIX. st. 2. Informatički izraz za n-dimenzionalno podatkovno polje. 3. U strojarstvu, alat koji kovanjem, prešanjem, prosijecanjem i izvlačenjem oblikuje predmet. 4. U tiskarstvu, udubljeni kalup kod slagarskih strojeva, linotipa, intertipa i monotipa, kalup od mjedi s utisnutom slikom slovnog znaka (npr. stereotipijska m. u rotacijskim strojevima). 5. Izdubljen kalup od voska, gline, gipsa, ili kovine, s pomoću kojega se dobivaju reljefni otisci ili odljevi (slova, medalje, novac). 6. Skup razmjerno stalnih značajki (m. ponašanja).