meandar, riječni
meandar, na grčkoj vazi
meandar (po maloaz. r. Maeander u ant. pokrajini Lidiji, danas Menderes) 1. Vijugavi riječni tok nalik na slovo S. Nastaje u riječnim dolinama malog nagiba kad je akumulacija (nanošenje materijala) veća od erozije, odn. kad je bočna erozija veća od dubinske; povezano i sa Zemljinom rotacijom i zavijanjem rijeke pred zaprekama. Promjenom riječnoga toka u napuštenim meandrima često nastaju riječna jezera i mrtvaje. 2. U arhitekturi, na keramici i tkaninama, ornament u obliku neprekinute vijugave ili izlomljene trake.