medij (lat.) 1. Sredina, područje (na kojem se nešto događa). 2. U grč. gramatici, sr. stanje, između aktiva i pasiva. 3. Sredstvo za prenošenje informacija; nosač na kojem je zabilježen zapis (npr. papir, film, ploče, mikrooblici, magnetne trake i dr.; mehanički m., valjak za snimanje, ploča s brazdama; magnetni m., audio i videovrpce, računalne vrpce u kolutovima, računalne diskete i sl.; optički m., laserski disk, CD-ROM). 4. U okultizmu, osoba koja kao posrednik prenosi ljudima poruke pokojnika, duhova i sličnih bića; na spiritističkim seansama, pri zazivanju duhova daje usmene, pismene ili simboličke odgovore na postavljena pitanja.