mora (lat.), u obveznom pravu, kašnjenje ili zatezanje u ispunjavanju preuzete obveze; povreda obveznog odnosa koja može biti subjektivna, ako je obvezani kriv za kašnjenje, i objektivna, ako obvezani nije kriv za kašnjenje. Mora debitoris, mora dužnika, kašnjenje dospjele obveze koje je utuživo, a dužnik je opomenut. Podrazumijeva i naknadu štete koju je vjerovnik pretrpio u obliku zakonskih zateznih kamata. Mora creditoris, otezanje vjerovnika da primi uredno ispunjenje preuzete obveze.