merzer (njem.), topničko oruđe manjeg dometa, kratke cijevi, vrlo velika kalibra. Zbog malene početne brzine zrna, gađalo se iz uspravno postavljene cijevi. Koristio se za djelovanje protiv duboko zaštićene žive sile i rušenje jakih fortifikacijskih objekata. Prvi m. javljaju se u XIV. st., a vrhunac primjene bio je u I. svj. ratu. U II. svj. ratu rijetko se rabio.