Ivan Meštrović, Sjećanje
Ivan Meštrović, portret u atelijeru
Ivan Meštrović, Strijelac lukom, jedan od dvaju kipova poznatih pod skupnim nazivom Indijanci, Chicago
Meštrović, Ivan, hrvatski kipar (Vrpolje, kraj Đakova, 15. VIII. 1883 – South Bend, Indiana, 16. I. 1962). Najistaknutiji kipar hrvatske moderne skulpture, vodeća ličnost umjetničkoga života u Zagrebu, utemeljitelj i ideolog nacionalno-romantične grupe Medulić. Školovao se u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu i na Akademiji u Beču, gdje se formirao pod utjecajem secesije. Putovao Europom i upoznavao djela antičkih i renesansnih majstora (Michelangelo) te francuskih kipara (A. Rodin i A. Bourdelle). Većina je ranih radova simbolična značenja na tragu secesije (Zdenac života, 1905; Kosovski ciklus, 1908–10). Pred I. svjetski rat, koji je proživio u emigraciji (politički se angažirao u → Jugoslavenskom odboru), radio pretežito religiozne motive (ciklus drvenih reljefa s prizorima iz Kristova života). Nakon povratka u Hrvatsku 1918. radio poetične ženske figure s glazbalima, grobnu kapelu Račić u Cavtatu 1920–23, a u kamenu i bronci klasičnu intimističku skulpturu (serija čulnih ženskih aktova, Sanjarenje i dr.) i velike javne spomenike (Grgur Ninski, postavljen u Splitu 1929; Indijanci, 1926–27, postavljeni u Chicagu 1928). Bavio se i projektiranjem (Dom likovnih umjetnika u Zagrebu, 1934–38, i Spomenik neznanom junaku na Avali, kraj Beograda, 1938). Za II. svjetskoga rata u ustaškom zatvoru od studenog 1941, pušten 1942. i odlazi u Italiju, 1943. u Švicarsku i zatim u Sjedinjene Američke Države, gdje je od 1946. profesor kiparstva na Sveučilištu Siracuse i od 1955. na Sveučilištu Notre Dame. Snažno utjecao na suvremenike (T. Rosandić, A. Augustinčić, F. Kršinić) i mnoge mlađe hrvatske kipare. Jedan od najvećih hrvatskih umjetnika i najpoznatiji u svijetu; djela mu se čuvaju u svjetskim galerijama, o njegovu djelu pisali su mnogi povjesničari umjetnosti. Godine 1961. u Argentini je tiskano njegovo memoarsko djelo Sjećanje na političke ljude i događaje (u Zagrebu izašlo u izdanju Matice hrvatske 1969). Pisao je i eseje (Moji razgovori s Michelangelom, 1926) i pripovijetke (zbirka Ludi Mile, 1970). Za života je 1952. poklonio hrvatskom narodu Galeriju Meštrović i Crkvine u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu i obiteljsku grobnicu crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama (tamo je pokopan), te mnogobrojne radove (danas Fundacija Ivana Meštrovića). U Vrpolju je 1972. otvorena Spomen galerija Ivan Meštrović s 40-ak njegovih djela.