metamorfoza ljepokrilog admirala (slijeva): jaje, gusjenica, čahura, leptir
metamorfoza (grč.), općenito, preobrazba, mijenjanje obličja. 1. U grč. mitologiji, naziv za pojavu kada bi bogovi iz osvete, ili da ih kazne, rjeđe iz samilosti, pretvarali ljude u životinje, biljke, zvijezde ili u predmete, kao kamen, drvo i sl. Npr. Likaon je pretvoren u vuka, Dafna u lovor, Nioba u kamen. Katkad se mrtva priroda i životinje pretvaraju u ljude, kao kada od kamenja koje bacaju Deukalion i Pira nastaju novi ljudi, ili od mrava Mirmidonci. Metamorfoze su obrađivali os. ant. pjesnici, npr. helenistički Beo, Nikandar iz Kolofona, Partenije i rim. pjesnik Ovidije. Poznate su i u mitovima drugih naroda. 2. Izmjena (preobražaj) strukture stijena pod utjecajem povišenog tlaka i temp.; npr. vapnenac prelazi u mramor, granit u gnajs i sl. 3. biol Niz promjena kroz koje prolazi ličinka nekih vrsta (kukaca, vodozemaca, mnogih rakova, mekušaca i dr.) u svojem razvoju do odraslog organizma. Te životinje u stadiju ličinke nemaju još nikakve sličnosti s odraslim jedinkama svoje vrste (npr. gusjenica – leptir, punoglavac – žaba). One nemaju organe koje ima odrasli organizam, a imaju larvalne organe koji poslije nestaju.