Mickiewicz, Adam, poljski pjesnik (Zaosie ili Nowogródek, danas Bjelorusija, 24. XII. 1798 – Carigrad, 26. XI. 1855). Nakon studija književnosti osnovao Filomatsko društvo, zbog čega je bio osuđen na zatvor i izgon u Rusiju (do 1828), gdje je pisao klasicističku, pa romantičku liriku (Odeski soneti, Krimski soneti). Poslije boravio u Berlinu, Bonnu, u Lausannei predavao rimsku književnost, a u Parizu slavenske književnosti (1840–44). Godine 1848. u Italiji organizirao Poljsku legiju za oslobođenje Italije od Austrije; za Krimskoga rata pokušao 1855. sastaviti legiju i u Carigradu, ali je umro tijekom epidemije kolere. U emigraciji napisao duhovni program obnove Poljske i domoljubni idilični ep Gospodin Tadija (1834), koji predstavlja središnje djelo poljskoga romantizma. Dramska djela također su u romantičnom tonu (Dušni dan, 1823). Slavljen je kao pjesnički i duhovni autoritet Poljske, čija je djelatnost bila presudna za oblikovanje poljske nacionalne svijesti. Sahranjen je u Parizu, a 1890. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Krakov. Ostala djela: Knjige poljskoga naroda i poljskoga hodočašća; Konrad Wallenrod.