Slavko Mihalić
Mihalić, Slavko, hrv. pjesnik, novelist, novinar i knjiž. kritičar (Karlovac, 16. III. 1928 – Zagreb, 5. II. 2007). Podrijetlom iz građ. umj. obitelji. Radio u novinskoj, izdavačkoj i časopisnoj djelatnosti (Telegram, Most, Forum). Pjesništvo oblikuje uz generaciju krugovaša, zaokupljen egzistencijalističkim temama i kriznim situacijama (nesigurnost, tjeskoba, strah, smrt). Prva važnija zbirka je Komorna muzika (1954), a Mihalićev prepoznatljiv modernistički pjesnički izraz formira se u 1960-ima i 1970-ima (Jezero, Vrt crnih jabuka, Klopka za uspomene). Kritika ga drži nastavljačem Šimićeve i Ujevićeve pjesničke linije i smatra jednim od ponajboljih suvr. hrv. pjesnika. Ostala djela: Put u nepostojanje (1956), Početak zaborava (1957), Darežljivo progonstvo (1959), Mozartova čarobna kočija (1991), Zavodnička šuma (1992), Karlovački diptih (1995), Približavanje oluje (1996), Pandorina kutija (1997).