mijeh ili mješina, koža u cjelini oderana sa životinje (ovce, koze, goveda, tuljana), preparirana (solju, štavljenjem i sl.) da bude gipka, vezana i sašivena s jedne strane. Upotrebljavala se za čuvanje i prenošenje tekućina i sipkih tvari. U hrv. nar. kulturi kozje m. služile su za prenošenje grožđa i čuvanje vina u jadranskom, te za spremanje ovčjeg sira u gorskom području. M. je i duhalo na nekim puhačkim glazbalima (u Hrvatskoj diple s mijehom, gajde, dude), također sastavni dio harmonika i orgulja; m. se koristi i za raspirivanje vatre, kao sredstvo za prelaženje preko vode (m. za čamce i splavi, most na mjehovima).