Milano, Galleria Vittorio Emanuele na Piazza del Duomo
Milano, katedrala (Duomo)
Milano, grad, regija Lombardija, sjeverna Italija; 1 182 693 st. Vodeći financ. i najprosperitetniji industr. i trg. grad u Italiji. Razvio se u čvorišnom području između Padske nizine, Genovskoga zaljeva, Apenina i alpskih zemalja, u području dolina rijeka Adde i Ticino, na mjestu ant. grada Mediolanuma. Brz razvoj u sr. vijeku. Nakon II. svj. rata bilježi dinamičan porast broja stanovnika. Najvažnije gosp. središte Italije zahvaljujući iznimnom geogr. položaju (čvorište prom. pravaca i bogata poljoprivr. okolica). Razvijena raznovrsna ind.; automobilska (Alfa Romeo), zrakoplovna, motocikala, el. strojeva; tekst. (u M. se nalaze modni saloni najpoznatijih svj. modnih kreatora), kem., farmaceutska, prehr., grafička, ind. visokih tehnologija. Veliko prom. čvorište. Bankarsko središte. Turizam. Arheol. muzej, galerije slika, Moderna galerija, Muzej rim. i srednjovj. skulptura. U samostanu crkve Santa Maria delle Grazie čuva se da Vincijeva Posljednja večera. Knjižnica Biblioteca Ambrosiana među najstarijim je javnim knjižnicama u Europi. Astron. opservatorij (u njemu radio Nikola Tesla). Operna kuća La Scala, sveučilišta, brojni fakulteti. Očuvan rim. amfiteatar, forum i terme. Srednjovj. crkve; got. katedrala Duomo. Keltska naseobina (Mediolanum); Rimljani ga zauzimaju ←222; kolonija od ←89, municipij od ←49. Za cara Dioklecijana jedna od carskih rezidencija; 313. u M. je car Konstantin Veliki objavio svoj glasoviti Edikt o toleranciji, kojim je kršćanstvo izjednačeno s ostalim vjerama; ubrzo M. postaje jedno od središta zap. kršćanstva (biskup sv. Ambroz, 374–397). God. 452. razara ga Atila; 476. zauzima Odoakar, 493. Teodorik, 537. Bizant, a 569. Langobardi. U doba dinastije Karolinga gradom upravlja nadbiskup; od XI. st. neovisna grad. komuna. God. 1162. zauzima ga i razara Fridrik Barbarossa; 1176. M. na čelu saveza lombardskih gradova pobjeđuje Barbarossu kraj Legnana, a mirom u Konstanzu 1183. priznata mu je autonomija. U XIII. st. poprište ogorčenih sukoba gvelfa i gibelina; od 1278. gradom je vladala velikaška obitelj Visconti (pristaše gibelina). God. 1450. M. stječe moćni kondotjer Francesco Sforza; za njegova sina Lodovica Mora M. izrasta u jedno od kult. i umj. središta Zap. Europe. Nakon smrti posljednjega Sforze (1535) M. je pripao španj. kruni, a nakon Rata za španj. baštinu (1701–14) Austriji. God. 1796. zauzima ga Napoleon I. Bonaparte; pod franc. upravom sjedište je Cisalpinske Republike, potom Republike Italije i Kraljevine Italije. Nakon Bečkoga kongresa 1815. ponovno pripao Austriji; 1848–49. jedno od žarišta protuaustrijske revolucije. Nakon poraza Austrijanaca kraj Solferina 1859. pripao Kraljevini Sardiniji te naposljetku 1861. Kraljevini Italiji. U XX. st., uporedo s brzim gosp. razvojem i industrijalizacijom, često poprište političkih sukoba; u M. je Mussolini osnovao svoje prve fašist. odrede (1919); istodobno je jačao radnički pokret. Teško razoren u savezničkim bombardiranjima u kolovozu 1943.