Nikola Milićević
Milićević, Nikola, hrvatski pjesnik (Zvečanje, kraj Omiša, 27. XI. 1922 – Zagreb, 1. III. 1999). Nakon studija književnosti radio kao novinar i lektor, zatim profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1955–88). Kao pjesnik pripadao generaciji krugovaša, u prvoj fazi vezan za zavičajne motive, dok poslije tematizira sferu intime. Dijelom pod utjecajem Lorce, njegova poezija spaja tradicionalni izraz i moderni senzibilitet. U prozi se ističu putopisni i autobiografski oblici (Sa stola i koljena, 1965). Vrstan prevoditelj i antologičar (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1973). Redoviti član HAZU od 1992. Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo 1994. Djela: Zlatna grana (1952), Obećanja žute zore (1956); Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984), Pjesme iz tišine (1994).