Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau
Mirabeau, Honoré-Gabriel Riqueti de, franc. političar i publicist (Bignon, 9. III. 1749 – Pariz, 2. IV. 1791). Najstariji sin → Victora Riquetija, markiza od Mirabeaua. U mladosti stupio u vojnu službu (do 1769), putovao po europskim zemljama (Švicarska, Nizozemska, Engleska i dr.), više je puta bio uhićen i zatvaran. Zarana započeo pisati političke eseje; 1776. piše Esej o despotizmu, a u raspravi O nalozima za uhićenje i o državnim tamnicama kritički se osvrće na sudske i političke ustanove u Francuskoj. U Pruskoj boravio 1786–88. i kritički pisao u djelu O pruskoj monarhiji za Fridrika Velikog (1788) i u Tajnoj povijesti berlinskoga dvora (1788–89). Godine 1789. izabran u Generalne staleže kao zastupnik Trećega staleža za Aix i Marseille. Vrstan govornik, ubrzo stekao veliku popularnost i postao vodeći zastupnik Trećih staleža. Glasovit je njegov odlučan odgovor kraljevu izaslaniku na sjednici Generalnih staleža 23. VI. 1789, kada je Luj XVI. tražio da se predstavnici Trećega staleža raziđu. Sudjelovao u redakciji Deklaracije prava čovjeka i građanina, zalagao se za uspostavu konstitucionalne monarhije po uzoru na Englesku; u veljači 1790. postao predsjednik Jakobinskoga kluba, a godinu dana poslije predsjednik Narodne skupštine. Nesklon krajnje revolucionarnim rješenjima, zalagao se za nagodbu s kraljem, zbog čega je dolazio u sukob s jakobincima. Umro je iznenada, sahranjen je u Panthéonu, ali nakon što su u kraljevskom dvorcu pronađena Mirabeauova pisma i otkrivena njegova veza s dvorom, odlukom Konventa njegovi su posmrtni ostaci 1794. premješteni.