mjenica, vrijednosni papir kojim se određuje isplata određene svote novca, a na koji se način vrši ovisi o obliku mjenice. Razlikujemo vlastitu i trasiranu mjenicu. Kod vlastite mjenice njezin se izdavatelj obvezuje da će sam po dospijeću isplatiti svotu vjerovniku. Kod trasirane mjenice njezin izdavatelj (trasant) nalaže drugoj osobi (trasatu) da plati na zahtjev, na točno utvrđen datum u budućnosti, na nečiji nalog ili donosiocu, određenu svotu novca. Vlasništvo nad mjenicom najčešće se prenosi indosamentom, odn. pisanom izjavom na poleđini mjenice. Osoba koja prenosi mjenicu je indosant, a osoba koja je prima, odn. na koju se prenosi, naziva se indosatar. Za mjenicu je karakteristično da se može i akceptirati, tj. trasant je može ponuditi trasatu na akcept koji je akceptira potpisom na licu mjenice te tako postaje gl. mjenični dužnik. Ako mjenicu akceptira banka, onda se takav posao naziva akceptni kredit. Mjenica zbog svoje “praktičnosti” igra važnu ulogu u međunar. plaćanjima, ali i u domaćima, te zbog toga predstavlja vrlo važan instrument plaćanja.