mladogramatičari

mladogramatičari (njem. Junggrammatiker), naziv za skupinu lajpciških i drugih jezikoslovaca, nastalu 1870-ih – to su K. Brugmann, B. Delbrück, A. Leskien, H. Paul (teorijska načela toga smjera dana u djelu Prinzipien der Sprachgeschichte /Načela jezične povijesti, 1880) i poslije F. Miklošič i dr. Pod utjecajem razvoja prir. znanosti, m. su naučavali da se jezične promjene (upravo glasovne) beziznimno događaju po zakonitostima, a iznimke se mogu protumačiti djelovanjem analogije. Njihova je zasluga što je jezikoslovlje postalo i objašnjavajuće (dotad je ono jezik ugl. opisivalo). Naročito su unaprijedili poredbenopovijesno jezikoslovlje indoeuropsko (Brugmann-Delbrückova indoeur. gramatika, 1886–1916) i to je potaklo i poredbenopovijesno istraživanje i drugih porodica. Taj je smjer znatno utjecao na hrv. jezikoslovlje od konca XIX. do pol. XX. st. (T. Maretić, S. Ivšić, P. Skok).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: